Mislim da pesma “Pusti neka spava” najbolje predstavlja Arsena Dedića

Sanjar traži sanjara, naročito u nežnim godinama. Ja sam svog našla još kao dete i evo ostala mu verna i u zrelosti. Ime mu je Arsen Dedić.

Pravi sanjar ostaje sanjar i kad mu život nanese modrice i neprolazne ožiljke, jer njegov zaklon u kome leči svoje rane, je njegov san, u njega niko nezvan ne može ući, niko ga ne može oteti niti otuđiti.

Snovi su bili i ostali moj jedini nerazrušeni dom, nepovređena ljubav, neizvrnuta istina. San o dobrim ljudima, o večno mladom srcu, neprolaznoj ljubavi koja će jednom sigurno doći…a dotle uljuljakavaćemo se u čežnji i iščekivanju …


Arsena ili volite ili ne volite. Nisam srela ravnodušne. Ono što ja mogu reći je da su njegove pesme utkane u moju najraniju mladost a samim tim i moj čitav život.

Jedna sam od onih koja je imala svaku njegovu ploču, znala sve njegove pesme napamet i naravno bila na svim njegovim koncertima u Domu Sindikata tih davnih 70tih i 8’tih. Volela sam te koncerte na kojima sam uvek sretala ista lica, tonula iznova u lepotu zvuka i stiha ali ipak sam nekako najviše volela da ga slušam u polumraku moje sobe, poluzatvorenih očiju, nepomična na krevetu ili podu, dok mi se činilo da je samo bajka preda mnom, da je život sav jedan predivan san …

Ko me može povrediti kad me ova muzika štiti? Kako bi čovek uopšte mogao učiniti zlo drugom čoveku kad ovakvi stihovi postoje? Ležala bih tako u polumraku u slatkom iščekivanju odrastanja i onome što će mi ono doneti…

Naravno, ako pitate mene ili bilo koga iz moje generacije, skoro svako će vam reći da su “one stare” Arsenove pesme najlepše. Jednom se i on našalio na tu opasku aludirajući na mladost cenjenih dama koja im je zapravo draga i naravno sve ono što ih na nju podseća. Može biti, ali ze mene su “Okus soli”, “Čovek kao ja”, “Vera Pavladoljska” i još mnoge iz tog vremena, naravno najlepše od svih Arsenovih pesama.

Arsen Dedić je svoju prvu LP ploču snimio 1969.godine – “Čovjek kao ja”. Jednoga dana moj ju je otac doneo ispod miške. Nikada neću zaboraviti njegovu ispruženu ruku i moju nevericu. Moj tata je meni kupio… U mojim mnogobrojnim selidbama izgubio se omot čiji sam svaki detalj znala napamet, ali najživlje su one uspomene koje se ne mogu dodirnuti.

Kad sam to spoznala lako sam se u duši rastala sa mnogim stvarima koje su se mogle opipati i koje su me mirisom ili oblikom vraćale u neke davne jave koje su u međuvremenu postale snovi. Samo ono čemu nije potreban materijalni podsetnik je uistinu vredno sećanja.

Nemoguće mi je izabrati jednu Arsenovu pesmu kao najdražu koju bih volela da podelim sa vama, ali ipak ću izdvojiti dve:

“Tvoje nježne godine” jer sam uz nju verovala da nježne godine nikada neće proći i da ih niko neće povrediti i kad je slušam uvek se iznova čudim kako su moje rane godine mogle biti toliko naivne, nevine i nježne.

 

Tvoje nježne godine

 

Tvoje njezne godine , što mi mogu dati
tvoje srce dugo znam, neće da me shvati
tvoje oci pune sna, kako da me slijede
moje pjesme tužne su, za te još ne vrijede

Ti bi htjela zauvijek što sam davno dao
tebi život nudi sve, ja sam ljubav krao
svoje nježne godine ti ćes dati drugom
jer ja bih tvoje poljupce ispunio tugom

Refren

Ne budi, ne budi se mala
ti ne znaš ni dobro, ni zlo
ne budi, ne budi se mila
jer nije još vrijeme za to

Tvoje ruke malene, kako da me grle
jer dok moje traže mir, tvoje nekud hrle
tvoje nježne godine, nježne misli tvoje
mogu da nas razdvoje , prije nego spoje

Refren

 

“Jesenja balada” jer me je jedne davne noći spojila sa čovekom koga nisam tražila ali koga sam ipak našla, sasvim neočekivano i nezvano da ostanem s njim još dugo godina posle rastanka …

 



Jesenja balada

Noćas svu noć lupaju po oknu mokri prsti vetra,
Pločnik se umiva krupnim zrnjem kiše,
Prst ozeble ruke žudi topla nedra…

Tebi je osamnaest godina,
A meni nešto više,
Jesen je noćas mahala krilima,
Sutra ćemo šetat posle kiše.

Čekao sam tebe, sad je korak veći,
Snovi su počeli javom da se krste.
Čuj me, kad god zebem uvek ću ti reći:
Daj mi tvoju ruku da zagrejem prste.

Tebi je osamnaest godina,
A meni nešto više,
Jesen je noćas mahala krilima,
Sutra ćemo šetat posle kiše,
Posle kiše,Posle kiše.

 

Pusti neka spava

 

Pusti neka spava.Ne diraj njegov san.
Ovog kralja nikada ne budi.
Veći od njega biće prosti ljudi
Ako ostane bez svog kraljevstva,
Gde se vlada samo kad je noć

Pusti neka spava.Ne diraj njegov san.
Ako jednom probudiš sanjara,
Jedan svet ce biti bez vladara,
A od pesnika i od kralja tvog
Samo prosjak ostaće ti tad.

 

Moderato Cantabile – Arsen Dedić tekst i video

Razgovor s konobarom – Arsen Dedić tekst i video

Popodnevna pjesma – Arsen Dedić tekst i video

Ne daj se Ines – Arsen Dedić tekst i video