Ciganka igra

Ciganka igra

Vi ste djeca vjetra, a ja se ne mogu sjetiti
ni jednog vjetra koji je dovoljno dugo duvao…

Možda i zato što ste porijeklom s obronaka Himalaja,
a ni tamo ljudi ne žive dugo, čuh jednom…
(ovo je preozbiljno već, i nameće se kao odgovor, ne volim to…)
I na našim prostorima ljudi koji žive na visini, ne žive dugo(!)
pronađu ih samo jednog dana ili ih ne pronađu, ali to nema veze s vama,( moram malo gospodi iz
visina…šta cu…)

Neprimjetne hrpice lišca, grupice preostalih čergaša, bi mogle biti solidno objašnjenje zašto ne zivite dugo.
Ovi sto žure kroz život i skoro ne primjecuju te “hipi” grupice, ne mogu pretpostaviti koliko čergaš u jednom
danu proživi dana, ili mjeseci, onog nekog, što nesvjesno žuri, udubljen u formalizam, u ozbiljnost, i neku
svoju neizostavnu obavezu, u svoje sljepilo…
Ovima sto ne razumiju onu hrpicu lišća, Bog je dao samo brojčano nešto više dana na raspolaganje, eto, da
pokušaju poživiti, a Roma je podario ŽIVOTOM. Toliko potrošenog vremena na ništa i uzalud, što je
svojstveno onim nešto blijedjim, cigan nema u opisu svoje životne karike.
Život kad se potroši umiri se ili prelazi u drugi oblik, nije bitno, odlazi se na neki način, misle ovi malo blijedji, a
čergas ne zna ni za raj ni za pakao. Oni nemaju ni molitve niti imaju potrebu za njima, jer je, “sama knjiga
caru besjedila”. Zar priroda ne podsjeca na lijepe hvalospjeve drevnom romskom božanstvu DEVELU!
Ili ono kad je silni romski car PENGA sagradio nebesku bogomolju koja je bila napravljena od masnog sira i
sudžuke, a romi onako mršavi i zeljni dobrog zalogaja, navalili na božiju kucu i za tri je dana smazali.
Cigan potrosi zivot bez cajtnota, bez produzetaka, bez skleroze, sljepila, nepokretnosti,bez mogucnosti da
se razboli po stare dane. Život se živi samo tada kada je za njega VRIJEME, sve ono poslije su gusterovi
repovi na savove. Kad bi se ovi ozbiljni, važni, nezamjenjivi, obrazovani, s pedigreima i karijerama, malkice
ugledali na vas, grumenćić života bi zgrabili.
Ovako život kraj njih juri ko užurban planinski potok, gore negdje, na visini…pri izvoru

Ne gledaj oko sebe Ciganko, ne životari…

ŽIVI

Miloš Branković