Film se kao najmlađa umetnost često naziva i “sedmom” umetnošću. Nastao tek krajem 19.veka, najpre kao dokumentarni (Braća Limijer) a potom kao “fantastični” film, odmah je zadobio naklonost publike kao i zaineresovanost ljudi da se oprobaju u toj vrsti umetnosti. Za kratko vreme filmska umetnost daje značajna ostvarenja preko nemog, a potom i čujnog filma…

Od prvog filmskog materijala braće Limijer koji je prikazan 28. decembra 1895.godine u Parizu prošlo je samo šest meseci da se film prikaže u Beogradu, u kafani Kod zlatnog krsta. Nakon Beograda prikazan je uskoro i u Zagrebu.  Filmska umetnost se polako razvija da bi posle II svetskog rata doživela značajan napredak i uhvatila korak sa svetskom kinematografijom. Beograd je bio centar filmske industrije u Jugoslaviji. Setimo se nekih filmova: “Slavica”(1947), “Živjeće ovaj narod” (1947), “Poslednji most” (1953), “Sinji galeb”(1953), “Vučja noć” (1955), “Veliki i mali” (1956), “Ne okreći se sine” (1956), “Pop Ćira i pop Spira” (1957) , “Tuđa zemlja” (1955),“Signali nad gradom”(1960), “Zajednički stan” (1960), “Dvoje” (1961), “Kozara” (1962), “Desant na Drvar” (1963), “Marš na Drinu” (1964),“Devojka” (1965), “Misterija organizma” (1966) “Skupljači perja”(1967), “Kad budem mrtav i beo” (1967), “Imam dvije mame i dva tate” (1968), “Vrane” (1969), “Valter brani Sarajevo” (1972),  “Derviš i smrt” (1974),”Čuvar plaže u zimskom period” (1976), “Pas koji je voleo vozove”(1977), “Okupacija u 26 slika” (1978), “Nacionalna klasa” (1979),“Ko to tamo peva”(1980), “Petrijin venac” (1980), “Dorotej” (1981), “Šesta brzina” (1981), “Ljubi, ljubi, al glavu ne gubi” (1981), “Sjećaš li se Doli Bel” (1981), “Samo jednom se ljubi”(1981), “Maratonci trče počasni krug” (1982), “Savamala” (1982),  “Variola vera” (1982), “Tena koža” (1982), “Balkan ekspres” (1983), “Igmanski marš” (1983),  “Šećerna vodica” (1983), “Varljivo leto 68-e” (1984), “U raljama života” (1984),, “Jagode u grlu” (1985), “ Otac na službenom putu” (1985), “Lepota poroka” (1986), “Vreme čuda” (1989), “Poslednji krug u Monci” (1989)… Već ovaj nepotpuni spisak naših filmova govori koliko je značaja pridavano filmu, kao i koliko je vrednih ostvarenja iza nas.

Sve umetnosti, te i pozorišna i filmska, su u neprekidnom razvoju. Ako je određeni umetnički način izražavanja okoštao i postao smetnja u iskazivanju  novih umetničkih sadržaja i viđenja stvarnosti, zamenjuje se novom izražajnom formom. To ne znači da se obezvređuje prošlo, već da se na prošlo nadograđujemo novinama koje su nužne. Ova nadogradnja je nasušna potreba usklađivanja razvoja ljudske misli i društva u kojem se živi. Stoga se mnoga filmska ostvarenja kao i interpretacije pozorišnih komada arhiviraju, smeštaju u vreme kojem su pripadala. Ali to ne znači da pojedinac ne želi da zađe u ono što je prethodilo sadašnjem stvaranju i da tu neće naći neprolazne vrednosti. Možemo uzeti za primer poznatu i na pozorišnim repertorima neprekidno prisutnu predstavu Branislava Nušića “Gospođa ministarka”.

Svaka nova režija i nova ekipa glumaca davala je specifičan ton ovoj neuništivo vrednoj komediji.  Ipak, današnje vreme predstavlja gospođu Ministarku i njeno okruženje na sasvim drugačiji način. Komičnost se predstavlja kao da vodi u morbidnost i tragičnost. Poruka je jasna: gospođa Ministarka nije samo komična u svom neskladu između pozicije koju ima i onoga šta ona jeste, već je i pretnja jer svojom neadekvtnošću ugrožava svoju okolinu. Osim toga kroz ovaj lik iskazani su i prikazani svi oni koji ne znaju gde im je mesto a sa lakoćom ga prihvataju ili se bore za njega. Kako živimo u vremenu koje je prepuno takvih ljudi, režiser je osetio potrebu da iskaže da se ta smešna strana pojedinaca pretvara u tragičnost življenja u njihovoj okolini… Današnja Ministarka je previše bolna i mnogi će sa zadovoljstvom gledati starije interpretacije gde je sve pre svega smešno…Ima i predstava (I filmova) koji odolevaju vremenu. Izdvojiću “Radovana III” i nenadmašnog Zorana Radmilovića koji je svojim visprenim interpretacijama stvorio lik za sva vremena. U isto vreme čini se da ova uloga više ne može pripasti  ni jednom drugom glumcu. Nije lako parirati savršenoj glumi Zorana Radmilovića. Izdvojila sam ove dve predstave jer mislim da će se većina složiti sa mojim mišljenjem. Što se tiče drugih ostvarenja ukusi će nam biti različiti, a o tome ne treba raspravljati.

Nećemo pobrojavati imena poznatih glumaca, režisera i ostalih značajnih ličnosti bogate pozorišne i filmske umetnosti. Izdvojićemo tek poneku fotografiju kao uvod u dugo “druženje” sa njima kroz njihove biografije. Valja zabeležiti Ko je Ko u svetu ove dve umetnosti. Ovo će biti samo naš mali doprinos da ih otrgnemo od zaborava, kao i da im iskažemo dužno poštovanje i divljenje.

 

Slavica Štulić

 

 *****

Pogledajte ovde cele domaće filmove i naučite ponesto o jugoslovenskoj kinematografiji:

Od ratnih filmova, preko prvih ljubavnih polako smo nalazili svoje mesto u svetskoj kinematografiji…Izbor naših najlepših filmova naći ćete ovde!

Filmovi su u velikom delu kao i knjige oblikuju naše misli i prate naše odrastanje, zrelost i starenje.

Kinematografija uvek prati razvoj društva i zahvaljujući njoj se može mnogo naučiti o određenoj epohi čak i onda kada je scenaro prebačen u budućnost ili u daleku prošlost.

Začeci filma nam se sada čine smešni i naivni u odnosu na filmove 21. veka, mada često pomislim kako u moru nasilja i golotinje koja nas zasipa sa ekrana, bar malo naivnosti ne bi nikome naškodilo.

Pitam se takođe gde je granica i šta će se još čoveku ponuditi a da mu jednom sve ponuđeno ne postane umu dosadno a otupeloj duši neuzbudljivo.

Emilija Zukov

 

Naš izbor domaćih filmova:

 

[tubepress mode=”playlist” playlistValue=”B3AB0CD6B513457E”]

Prvi naš dugometražni posleratni film bio je “Slavica”(1947) a potom su došli drugi ratni filmovi, poput “Živjeće ovaj narod”, “Vetar je stao pred zoru”, “Krvavi put”, “Saša”, i par decenija kasnije “Bitka na Neretvi”, “Sutjeska” i “Užička republika”.

Bili su deo naše novije istorije na koju smo naravno mi bili ponosni i gledanje ratnog filma spadalo je u obavezan deo patriotizma.

Istovremeno, rađene su i ekranizacije književnih dela, bajka “Čudotvorni mač”, pa “Sofka”, “Anikina vremena”, “Bakonja fra Brne”, “Pop Ćira i pop Spira”, “Dr”, “Put oko sveta”,…

Veliki uspeh imali su i filmovi “Vlak bez voznog reda” sa temom vojvođanskih kolonista i “Prekobrojna”, o životu i druženju seoske i gradske omladine na radnoj akciji…

Film “Ljubav i moda” (1960) je izazvao pravu euforiju. To je lepršava komedija u tehnikoloru, sa glamuroznim, lepim devojkama, haljinama, vespama, modernom muzikom, sve ono što je trebalo omladini nakon teških socijalnih i partizanskih drama. Po sličnom receptu potom su snimljeni i “Svi na more”, “Bolje je umeti”, “Zvižduk u osam”, “Lito vilovito”…

H-8 (1958) je snimljen po istinitom dogadjaju – velikoj saobraćajnoj nesreći u kojoj je poginulo nekoliko ljudi. U to vreme nesreće su bile naravno retke jer je bilo malo i automobila na putevima Jugoslavije.

Šezdesetih godina javlja se novi, tzv “crni” talas u kinematografiji, niz pesimističkih filmova koji kritički prikazuju život u socijalističkoj Jugoslaviji; što naravno nije pozdravljeno od strane vlasti, pa su mnogi filmovi oštro kritikovani, cenzurisani i zabranjivani. Autori su Makavejev, Pavlović, Žilnik i Saša Petrović, čiji film “Skupljači perja” trijumfuje u Kanu 1967.godine.

Po mišljenju mnogih, najbolji film šezdesetih je Petrovićev “Biće skoro propast sveta”

Sedamdesetih godina stiže nova generacija, takozvana “Praška škola”, reditelji školovani u Pragu i Beogradu, koji su doneli novu energiju i napravili niz izuzetnih filmova. To su Lordan Zafranović (“Okupacija u 26 slika”), Srđan Karanović (“Miris poljskog cveća”), Rajko Grlić (“Samo jednom se ljubi”), Goran Marković (“Nacionalna klasa”), Goran Paskaljević (“Pas koji je voleo vozove”), Slobodan Šijan (“Ko to tamo peva”), Emir Kusturica (“Sjećaš li se Doli Bel”).

 

Slavica – Naš prvi posleratni igrani film

O filmu Breza

Domaći filmovi između dva rata

Domaći film četrdesetih

Jugoslovenski ratni filmovi

Domaći ratni filmovi pedesetih godina

Domaće filmske komedije

Domaći horor filmovi

Oskar za Dušana Vukotića

Za decu:

Domaći filmovi za decu pedesetih

Domaći filmovi za decu šezdesetih

Domaći filmovi za decu sedamdesetih