Sećanja na stara dobra vremena – pamtimo samo sretne dane…

Vratite se u neka stara dobra vremena uz naše i vaše priče i fotografije. Pogledajte na jednom mestu omiljene filmove, TV emisije, pozorišne predstave i crtaće.

Kao dete sam se pitala, zašto se kaže “stara dobra vremena” i zašto su “dobra vremena” uglavnom “prošla” i čudila sam se tim nostalgičnim, plačno – melanholičnim žalopojkama starijih za nekim njihovim “vremenima” koja su naravno uvek bila bolja od sadašnjih. Pitala sam se kakva li su ta vremena bila i da li su stariji baš uvek u pravu.

Odgovor nisam našla pa vas sad pozivam da ga zajedno potražimo, da razmenimo sećanja, fotografije, video snimke i sve ono što će nam pomoći da otkrijemo tajnu “starih dobrih vremena”!

Sećam se da je baka govorila kako su njena vremena bila neuporedivo bolja, kako su deca bila bolje vaspitana, život mirniji, komšije bliskije, narod pošteniji…Mama je samo ćutala i klimala glavom i tako ja nikad nisam saznala da li se slagala ili možda samo nije želela da protivreči sjojoj majci.

Posle sam slušala mamu koja je sad meni govoila “Eeee, u moje vreme sve je bilo mnogo bolje: prijateljstva su bila prava, devojačka nevinost je bila na ceni, svi smo bili siromašni ali daleko od materijalizma…”

Ja sam samo klimala glavom i ćutala da se ne zameram majci, a moram priznati da sam joj pomalo verovala i nekako i sama već “zaražena” klicom “dobrog starog” iako još takoreći dete.

Nekako u to vreme pojavila se i Arsenova pesma “Takvim sjajem može sjati…” i ja sam vec unapred preživljavala ta sadašnja vremena kao prošla i tako sa setom živela u nekoj vrsti buduće prošlosti…

Za one koji nikada nisu čuli ovu pesmu kao i za one koji bi da se podsete:

 

 

Ako nastavite da se družite sa mnom ovde, čućete jos dosta o Arsenu i saznaćete da je on bio i ostao pevač mog detinjstva, mladosti, zrelosti i sve su prilike da će to biti i u starosti…

Elem, želim da kažem da sam veoma rano počela da verujem da su prošla vremena najbolja i samo sam čekala da prodju da bih u njima uživala. Čudno? Pa šta očekivati od jedne tinejdzerke koja je slušala Arsena, umesto kao sva normalna deca Bitlse ili Rolingstonse?

Uz to je prirodno je išlo verovanje da je “…sreća lepa samo dok se čeka…” i tako vam je već postalo jasno da je veliki deo moje mladosti prošao u sanjarenju dok je život vrio iza mojih polusuštenih kapaka….

Mnogo, mnogo kasnije sam shvatila da je danas sve što zapravo imamo, da prošlost živi samo u sećanjima, a budućnost nam nije obećana.

Ipak, jedno je sećati se “starih dobrih vremena” koja bude topla osećanja a drugo živeti u njima. Ja sam odabrala da živim u sadašnjem trenutku, a da se s vremena na vreme svratim tamo gde mi je bilo toplo i meko, gde je srce bilo razigranije, gde je bilo više vremena za druženja, gde su jagode mirisale na proleće i gde nisu padale “kisele” kiše…o bombama da i ne pričam.

Verovatno je savim suvišno reći da sada ja svojoj deci govorim “ U moje vreme…” To možda i ne bi bilo tako čudno da ne čujem i njih ponekad od njih “Kad sam ja bila/bio mali…”

Da li se to vremena brže menjaju, pa ova nova brže zastarevaju, ko će ga znati…

Dakle, jedno je sigurno – “dobra stara vremena” su uvek bila i uvek će ostati medju nama i Novi Fosili su znali to!