Prve olimpijske igre su održane u Atini 1896 godine uz učešće 241 muških sportista iz 14 zemalja. Prvi olimpijski pobednik je Amerikanac Džejms Brendon Konoli koji se takmičio u troskoku. Pobednici su dobijali srebrne medalje, diplome i maslinove venčiće kojima su ‘ krunisani ‘ , drugoplasirani bronzane medalje, diplome i lovorove vence, a svi ostali spomen medalje od bakra.

Od daleke 1896 godine olimpijske Letnje igre se održavaju svakih četiri godine, nisu održane samo 1916, 1940 i 1944 godine zbog svetskih ratova. Žene prvi put učestvuju na II olimpijskim igrama u Parizu 1900 godine, a prvi ženski osvajač olimpisjke medalje je Britanka Šarlota Kuper koja se takmičila u tenisu.

Olimpijski plamen je prvi put zapaljen na IX Igrama koje su održane u Amsterdamu 1928 godine, dok je prva olimpijska zakletva položena 1920 godine na VII Igrama u Antverpenu gde se takođe prvi put pojavila bela olimpijska zastava sa pet raznobojnih krugova koji su simbolizovali kontinente i njihovo jedinstvo.

Sudijska zakletva je prvi put položena na XX Igrama koje su održane u Minhenu 1972 godine.
Prvi put javno se čulo geslo “ Važno je učestvovati, a ne pobediti “na IV Igrama koje su održane u Londonu 1908 godine.
Na VIII Igrama održanim u Parizu 1924 godine prvi put se na svečanom zatvaranju pojavljuju zastave MOKa, zemlje domaćina i zemlje domaćina narednih olimpijskih igara što je ostalo nepromenjeno do danas.

U toku X Igara održanih u Los Angelesu 1932 godine prvi put su pobednici proglašavni posle svake discipline, a ne na kraju Igara i prvi put je uvedeno pobedničko postolje i podizanje nacionalnih zastava.
Na XI Igrama u Berlinu 1936 godine prvi put olimpijski plamen zapaljen u drevnoj Olimpiji je prenet štafetnim trčanjem bakljom do Olimpijskog stadiona gde je takođe prvi put goreo do svečanog zatvaranja olimpijskih igara.

Sportisti SSSR prvi put učestvuju na XV Igrama u Helsinkiju 1952 godine i tu počinje veliko rivalstvo dve velike sile SAD i SSSR za primat na olimpijskoj sceni, ali i sportski hladni rat koji je kulminirao bojkotima Igara u Moskvi 1980 i Los Angelesu 1984 godine.
Prvi put televizijski prenos takmičenja na olimpijskim igrama je gledan i na drugom kontinentu, naime u Severnoj Americi, u toku XVII Igrara koje su održane u Rimu 1960 godine.

Na XIX Igrama održanim u Meksiku prvi put učetsvuje više od 100 zemalja.
XX olimpijske igre u Minhenu 1972 godine je obeležio teroristički napad u kojem je život izgubilo 11 izraelskih sportista i trenera. Na istim Igrama košarkaši SAD su doživeli prvi poraz od 1932 godine i to upravo od SSSR u dramatičnoj završnici kada je Aleksandar Belov postigao pobednicki koš tri sekunde pre kraja. Kraj utakmice nakon time outa i produžetka od tri sekunde kada je i postignut pobednički koš je obeležila velika afera jer su Amerikanci uložili službenu žalbu koja nije usvojena, tako da srebrne medalje u košarci nisu podeljene i do danas se čuvaju u jednoj od minhenskih banaka.

Na XXI Igrama u Montrealu 1976 godine desio se i prvi bojkot Igara zbog učešća ragbista Novog Zelanda u Južnoj Africi koja je u to vreme bila izbačena iz olimpijske porodice zbog rasizma. Igre su napustili sportisti iz 29 zemalja, od koji je je 27 bilo iz Afrike.
XXII Igre u Moskvi je obeležio bojkot SAD, kada američki sportisti prvi i jedini put ne učestvuju na olimpijskim igrama. Bojkot je usledio zbog ruske intrevencije u Avganistanu, a bojkot su podržale 57 zemalja, mada ne i sve zemlje iz zapadne alijanse.
Na XXIII Igrama u Los Angelesu 1984 godine SSSR se revanširao amerikancima za bojkot Igara u Moskvi, odluka je obrazložena bezbednosnim razlozima, a bojkotu se pridružuje još 18 zemalja istočnog bloka, sve zemlje osim Rumunije.

Nakon dva velika bojkota Igara na XXIV Igrama 1988 godine u Seulu se okuplja rekordan broj učesnika iz 159 zemalja, mada su i ove Igre obeležene bojkotom jer na njima nisu učestvovali sportisti iz Severne Koreje, Kube, Etiopije i Nikaragve. Nakon 64 godine na ovim Igrama se vraća ponovo tenis kao olimpijski sport, a učešće je dozvoljeno i profesionalnim sportistima čime MOK definitvno napušta krute amaterske principe.

Prve zimske olimpijske igre su održane u Šamoniju 1924 godine kao “ Međunarodna zimska sporstka nedelja” , a naziv Zimske olimpijske igre su dobile 1925 godine na kongresu MOKa u Pragu. Prvi zimski olimpijski šampion je bio Amerikanac Čarls Džutrou u brzom klizanju na 500 metara.
Zimske olimijske igre ili kako se popularno zovu “ Bela Olimpijada” od tada se održavaju na svakih četiri godine, jedino nisu održane 1940 i 1944 godine zbog II svetskog rata.
Druge zimske Igre su održane u Sent Moricu 1928 godine, a njih je obeležila 15 godišnja Norvežanka Sonja Heni koja je trijumfovala u umetničkom klizanju i punih 74 godine bila najmlađi olimpijski pobednik.

Olimpijski plamen prvi put je zapaljen na VI Zimskim olimpijskim igrama održanim u Oslu 1952 godine, dok je sudijska zakletva prvi put položena na XI Igrama održanim u Japanu – Saporo.
Edi Egan ( SAD) je na III Zimskim igrama u Lejk Plesidu 1932 osvojio zlatnu medalju u bobu i tako postao prvi i do sada jedini sportista koji je osvojio medalje i na Zimskim i Letnjim olimpijskim igrama pošto je prethodno 1920 godine u Antverpenu pobedio u poluteškoj kategoriji u boksu.
Alpsko skijanje se prvi put pojavilo na Zimskim olimpijskim igrama 1932 godine u Garmišu što je prouzrokovalo i prvi skandal jer je MOK zabranio učešće instruktorima skijanja kao profesionalcima, pa su Austrijanci i Švajcarci bojkotovali alpske discipline. Na istim Igrama Sonja Heni ( Norveška ) je treći put uzastopno osvojila zlatnu medalju u umetničkom klizanju.

Sportisti SSSR prvi put učestvuju na VII Zimskim olimpijskim igrama održanim u Kortini D’Ampeco 1956 godine i odmah osvajaju najviše medalja uključujući i zlatnu medalju u hokeju nakon pobede na do tada neprikosnovenim Kanađanima. Prvi put je televizija prenosila takmičenje sa ovih Zimskih igara i prvi put je jedan skijaš osvoji sve tri zlatne medalje u alpskom skijanju, a to je bio Jean Claude Killy iz Francuske. Na ovim Igrama takmičenje u umetničkom klizanju je poslednji put održano na otvorenom klizalištu.
Na IX Zimskim olimpijskim igrama u Inzbruku 1964 godine prvi put broj učesnika prelazi granicu od 1000, po prvi put dve Nemačke nastupaju u zajedničkom timu, a same Igre je obeležila Ruskinja Klaudija Bojarski koja je pobedila u sve tri discipline kros kontri skijanja.

Veštački sneg je prvi put korišćen na XIII Igrama održanim u Lejk Plesidu USA. Ove Igre su sportski obeležili Rusi, Nikolaj Zamjatov koji je pobedio u svim disciplinama ski trčanja kao i Aleksandar Tihonov koji osvaja četvrtu uzastopnu zlatnu medalju u disciplini biathlon,
1984 godine XIV Zimske olimpijske igre su održane u našoj zemlji, Sarajevo je bio veličanstveni domaćin 1274 sportista iz 49 zemalja. Na ovim Igrama DR Nemačka je po prvi put osvojila najviše medalja, dok je Igre sportski obeležila Finkinja Marja Liza Hamelainen kojoj je ovo bilo šesto učešće na OI osvajanjem tri zlatne i jedne bronzane medalje.

Po prvi put Zimske olimpijske ige su trajale 16 dana u Kalgariju 1988 godine gde su takođe po prvi put održana takmičenja u super veleslalomu kao i ekipna takmičenja u skijaškim skokovima i nordijskim disciplinama. Ovo su bile i naše najuspešnije Zimske olimpijske ige po broju osvojenih medalja i ujedno i poslednji nastup sportista iz SFRJ na Zimskim olimpijadama.
Bilo je jako teško napraviti izbor snimaka sa svih olimpijskih igara u periodu do 1988 godine. Ovde dole možete naći snimke svečanih otvaranja i zatvaranja Olimipijada, neke izveštaje sa sportskih takmičenja, uzbudljive završnice, obaranje svetskih rekorda i nezaboravne trenutaka slave i uspeha timova i nekih pojedinaca.


Strani sportisti i uspesi na olimijskim igrama


Naši sportisti i uspesi na olimpijskim igrama