Pavle Vuisić je bio osoben, izuzetan glumac, a govorio je da zapravo ne glumi, već „se ponaša“. Ceo svoj glumački vek proveo je pred kamerama, odigravši preko sto pedeset uloga na filmu i televiziji!

Rođen je u Beogradu 10.jula 1926.godine. Studirao je prava i radio kao novinar u Radio Beogradu. Pomalo je statirao u Pančevačkom pozorištu i 1950.godine dobio je malu ulogu viteza u filmu Voje Nanovića „Čudotvorni mač“. Kada je konkurisao na Pozorišnoj akademiji, nije bio primljen! Ali, reditelji su mu nudili uloge i njegova filmska karijera je išla uzlaznom linijom. Posle još jedne manje uloge u „Šolaji“, Voja Nanović mu dodeljuje glavnu ulogu u svom sledećem filmu „Tri koraka u prazno“. Te 1956.godine Pavle Vuisić dobija Zlatnu arenu u Puli, kao najbolji glumac. (1977.godine dobiće još jednu Zlatnu arenu, za uloge u filmovima „Hajka“ i „Beštije“).

Nizale su se uloge različitih žanrova, koje je Pavle podjednako uspešno igrao, sa njemu svojstvenom jednostavnošću i ubedljivošću. Sama njegova pojava, robustnog dobroćudnog mrguda, izražajnog lica, davala je osoben i nezaboravan pečat svakom filmu. Bio je „glumac krupnog plana“, često poređen sa Žanom Gabenom i Orsonom Velsom…Vels ga je upoznao na snimanju „Bitke na Neretvi“ i bio je oduševljen, pa je kasnije izjavio da je Pavle Vuisić veći glumac od njega samog!

Sarađivao je sa najvećim rediteljskim imenima : Pogačić, Mimica, Bulajić, Petrović, Paskaljević, Šijan, Kusturica…
Pored brojnih antologijskih filmova, igrao je i u serijama, koje se pamte baš po njemu. „Servisna stanica“, „Salaš u malom ritu“, „Otpisani“, „Više od igre“, „Kamiondžije“…Odbijao je ponude da snima filmove u inostranstvu, internacionalna karijera ga nije privlačila.

Pavle Vuisić uopšte nije bio zainteresovan za ulogu filmske zvezde, mrzeo je premijere, intervjue, bio je prilično nepredvidiv i ekscentričan na svoj način… Voleo je da provodi vreme na Savi, među prvima je sagradio splav na Adi Ciganliji, uvek je imao čamac… Pisao je poeziju, voleo je da kuva, da ide u kafane, bio je privržen svojim prijateljima i supruzi Mirjani, koja je takođe radila na filmu, kao sekretarica režije. I njegov brat Dušan takođe je bio filmski glumac.

Tokom svoje bogate glumačke karijere osvojio je brojne nagrade, a od 1994.godine glumačka nagrada za životno delo, koja se dodeljuje na Filmskim susretima u Nišu nosi njegovo ime.

Pavle Vuisić je preminuo 1.oktobra 1988.godine u Beogradu.

 

Film i pozorište