Pre no što započnemo priču o ljubavima srpskih vladara, napravićemo kratak uvod o moralnom stanju srpskog naroda nakon dugog ropstva pod Turcima.

 

Veliki ustanik, veliki borac, nad turskim jarmom zahteva i sliku opšteg stanja duha i prilika u kojima se ostvario i usao u istoriju srpskog naroda. Život srpskog naroda pod vladavinom Turaka bio je toliko težak da je u značajnoj meri uticao na karaktere naših ljudi. Iako mučeni i ponižavani nikad se nisu pomirili sa ropstvom … trazili su nacin da izdrže nepodnošljivi jaram do oslobođenja. Život pod Turcima značio je i nazadovanje naroda u svakom kulturološkom smislu.

Nije neuobičajena pojava da se sa lošima mora “govoriti” njihovim jezikom jer jedino taj jezik razumeju i da se samo u takvom nadmetanju moze očekivati pobeda nad njima. Tako se i dogodilo da je naš narod u sebi razvio mnogobrojne loše navike, a otud i dela. Biti junak nad svemoćnim Turcima podrazumevao je nadljudski nedostatak straha, a bez straha u čoveka se razvijaju osobine poput bahatosti, neumerenosti, gubitka osećanja za moralne obaveze prema bližnjima …

Jedna od zaboravljenih moralnih obaveza bila je i monogamija u kojoj se žena poštuje kao majka dece i domaćica kuće (žene su čuvale kuće, radile na polju i gajile decu). Imati više zena postalo je gotovo normalno i u Srba. Neki od vojvoda vodili su burne ljubavne živote do toga da su imali čak i svoj harem (vojvoda Milenko Stanković). Uživati u ženskim čarima bez osećanja, ali uz buđenje strasti , nije bilo nesvakidašnje iako je naš doživljaj istorijskih prilika vezanih za turski jaram vezan pre svega za grozomorna mučenja, odvodjenje dece u janičare, zbegove, glad i beznadje.

O svakodnevnici ljudskih života , značajnih i manje poznatih ljudi, pisao je istoričar Radoš Ljušić. On smatra da je u nasoj istoriji zanemarena ta važna strana života i tome je posvetio istraživanje objavljeno u knjizi “Ljubavi srpskih vladara i političara”. Ukazao je, koliko su mu malobrojni izvori omogučavali, da se i u ropstvu rađaju ljubavi, čine preljube, izbacuju žene iz kuća, dovode druge, živi sa dve zene jednovremeno, da i žene varaju muževe … kad je stvorena prilika uzvraća se i silnički, siluju se i otimaju žene poput onih koji su u narodu takvim delima izazivali gnev (podrazumeva se da ovakvo ponašanje ne vađi za sve)…

Vuk Stefanović Karadžić je u svojim istorijskim opisima prilika početkom XIX veka zapisao, raspitujući se o događajima sa obe strane (srpske i turske), kako su neki ustanici svojim ponasanjem skrnavili taj veliki narodni pokret, neki su se ponašali zverski, neki varali …osudio ih je sto gaze reč i ubijaju porobljene Turke koji se sami predaju, gnuša se nad nekim ubistvima svojih sunarodnika a da za to nemaju razloga … Moralni kodeks kako u ratovanju tako i u ljubavnom i svakodnevnom životu je bio značajno narušen.

Slavica Štulić