“Ona je bila romantik, imala je senzibilitet muziciranja koji je bio redak. Ona je pričala na harmonici. Ona je milovala dušu. Ona je pretočila te note u jednu priču i ta priča je trajala onoliko koliko je i ona živela. Bila je zaljubljenik a to se ne može lako postići. To je božji dar. Na snimku sa hiljadu harmonikaša, svako će s lakoćom prepoznati harmoniku Radojke Živković, a to je u muzici i najteže. Ona je imala vrhunski stil. Bila je nešto što se rađa u stotinu godina.”
(Ljubiša Pavković, dugogodišnji umetnički rukovodilac Narodnog orkestra RTS)
Radojka Živković, umetnica koja je svojim kolima i pesmama nemerljivo obogatila nacionalnu muzičku kulturu, vanredni muzički talenat nasledila je od oca Tihomira Tomića, poznatog učitelja harmonike. Rodila se 24.avgusta 1923.godine u selu Globoderu kod Kruševca. Od malih nogu pokazala je veliki muzički talenat i interesovanje za harmoniku, pa je otac nevoljno pristao da joj bude učitelj. Brzo se pročulo za Radojkino umeće, pa je u predratnom periodu nastupala i bila poznata kao čudo od deteta na harmonici. Prvi put je nastupila na Radio Beogradu 1932.godine.
Zajedno sa njom, harmoniku je učio kod njenog oca i Milutin Tine Živković, koji sa Radojkom nastupa od 1941. Kasnije će postati i njen životni i profesionalni pratilac i saradnik celog života. U posleratnom periodu, njih dvoje su bili službenici Radio Beograda i svirali u orkestru Vlastimira Pavlovića Carevca. (za jednu platu, pošto su bili porodica…) Kasnije će osnovati sopstveni ansambl, “Narodni ansambl Živković”, koji se sastojao od dve harmonike, violončela, gitare i kontrabasa.
Tine je bio druga harmonika u njihovom orkestru, osmišljavao je i organizovao koncerte, snimanja, turneje…Iz njihove kuće potekle su ideje o osnivanju muzičkih festivala “Ilidža” i “Beogradski sabor”. Pored duetskih nastupa, Radojka i Tine sa svojim orkesstrom bili su vrsni pratioci brojnih pevača.
U svojoj bogatoj karijeri sama, sa suprugom ili svojim renomiranim ansamblom, Radojka je održala preko 11500 koncerata od kojih 700 u inostranstvu, od Evrope do Amerike.
Za interpretaciju je dobila nekoliko nagrada, među njima Nagradu van konkurencije sa međunarodnog festivala u Langolenu (Velika Britanija, 1954. godine) za izuzetnu muzikalnost i virtuozitet i Nagradu „Vlastimir Pavlović Carevac“, 1966. godine. Sa Radojkom je 1956. godine snimljen muzički dokumentarni film za UNESCO.
Radojka Živković je bila i kompozitor igara — kola i pesama u narodnom duhu. Posebno se svojom originalnošću i neposrednošću ističu njena kola, koja, u srpskom savremenom narodnom stvaralaštvu, predstavljaju muzičke bisere.
Aktivna do svoje starosti, poslednji snimak za Radio Beograd realizovala je 1997. godine Umrla je 14. avgusta 2002. godine u Beogradu, u osamdesetoj godini života, deset godina posle svog Tineta.