rahela ferariPozorišna i filmska glumica, rođena je 27.avgusta 1911.godine u Zemunu. (Rođeno ime Frajnd Bela Rahel). Rado je odlazila u pozorište, najpre samo kao gledalac, uz pomoć rođaka koji je bio pozorišni rekviziter. 1930.godine počela da statira u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, a već 1931. postaje njen član. Tu je igrala narednih deset godina, do 1940., a nakon toga godinu dana u Umetničkom pozorištu u Beogradu. Nakon jednogodišnjeg usavršavanja u Budimpešti, dolazi do punog izražaja u beogradskom pozorištu, gde je angažovana zajedno sa suprugom Aleksandrom Stojkovićem. Po udaji, promenila je ime u Marija Stojković, a posle suprugove smrti, uzela je umetničko ime Rahela Ferari.

Tokom Drugog svetskog rata, zbog svog jevrejskog porekla, krila se od Gestapoa, stalno menjajući mesto boravka po malim mestima oko Beograda. Interesantna je priča kako se jedne noći spasila od Nemaca: kada joj je u kuću došla drugarica i saopštila da je dobila poziv iz pozorišta u Pančevu, obe su radosno istrčale iz kuće ostavljajući Nemce u čudu…

Ipak, od 1945. ponovo nastupa u Novom Sadu, do osnivanja Jugoslovenskog dramskog pozorišta 1947.godine, gde postaje prvakinja.

U Novom Sadu igra u domaćem i stranom repertoaru, pretežno ćudljive ženske likove, dok u Jugoslovenskom dramskom pozorištu takođe igra raznovrstan repertoar, ali živopisnije ženske likove. U JDP-u je ostvarila i mnoge majstorske kreacije: Paškova u „Ribarskim svađama”, Aksinja u „Jegoru Buličovu“, Vasilisa u „Na dnu“, Zelenička u „Rodoljupcima“ i Sarka u „Ožalošćenoj porodici“. Za ulogu Sarke u “Ožalošćenoj porodici”, 1964. godine, dobila je Sterijinu nagradu. Povremeno je gostovala u “Ateljeu 212” i igrala na filmu i televiziji. Poslednju pozorišnu ulogu odigrala je na sceni “Ateljea 212” u predstavi “Iz života kišnih glista”. Rahela Ferari je odigrala čak 160 pozorišnih uloga.

Glumila je u „Skupljačima perja”, ali filmsku slavu doživljava tek u poznim godinama igrajući male, ali upečatljive uloge senilnih, ali mudrih i lukavih baka, čije će se legendarne rečenice dugo pamtiti i prepričavati. To su serija „Grlom u jagode”, filmovi „Nacionalna klasa”, “Davitelj protiv davitelja”, „Tesna koža”, „Tango argentino”, TV drama “Čaj u pet”…

Rahela je posedovala izuzetne vrline i bila omiljena u društvu. Mnogo je volela decu i puštala ih da se igraju u njenom stanu, oblače njene haljine i cipele, čak i kad je sa Mirom Stupicom spremala uloge. Sasvim obična, hrabra žena koja se raduje malim stvarima, sama je gradila kuću na obali Dunava, kosila travu, sadila voće… Bila je veliki ljubitelj životinja. Kao mala, poreklom iz siromašne porodice, nije imala igračke, niti bilo šta drugo sa čim bi mogla da se igra. Još tada je krenula da razvija svoju maštu, na ulici, gde bi čučnula i posmatrala mrave koji su u njenoj mašti predstavljali glumce, a ona je bila njihov reditelj. Gledala bi ih kako trče tamo, ovamo, sakupljaju hranu i prelaze njene prepreke u obliku travčica koje bi im ona stavljala na put….

Zasluženo okarakterisana kao jedna od najboljih jugoslovenskih komičnih glumica, o njenoj glumi svedoče najveća društvena priznanja- Oktobarska, Sterijina, Sedmojulska i nagrade „Dobričin prsten“. 2007.godine pošte Srbije su izdale marku sa njenim likom, u Izraelu je uvrštena u almanah „Ko je ko u svetu Jevreja“, a dobila je i ulicu u Padinskoj skeli kod Beograda.

Rahela Ferari je preminula u Beogradu 12.februara 1994.godine i sahranjena je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

 

Film i pozorište

PODELI: