Pesnik, esejista i prevodilac Tanasije Mladenović rođen je u Saraorcima kod Smedereva 1913, preminuo u Beogradu 2003.godine. Završio je Pravni fakultet u Beogradu, i bio advokatski pripravnik. Od 1941.godine učestvovao je u NOBu, gde je bio politički komesar. Po oslobođenju Beograda, postao je urednik prvih posleratnih novina, a potom i prvog nedeljnog časopisa “Duga” i “Književnih novina”. Kasnije, biva i predsednik Komiteta za kinematografiju, poslanik u Skupštini…
Objavio je preko četrnaest knjiga poezije :”Kamen i akordi”(1959), “Pod pepelom zvezda”, “Vetar vremena”, “Mrtvo more”,”Psalmi po sinu”, “33 soneta”, “Pomešane karte”, “Kuća na drumu”….1993.godine objavio je memoarsku prozu “Usputne skice za portrete (Crnjanski, Andrić, Miljković, dr Rašković)” Dobio je brojne nagrade – Sedmojulska, nagrada BIGZ-a, Orden zasluga za narod…
Bio je i do kraja ostao pošteni komunista, revolucionar, idealista, hrabar i dosledan, sa čvrstim stavovima. Prijateljevao je sa Dobricom Ćosićem, Brankom Miljkovićem ( i prvi javno rekao da Branko nije izvršio samoubistvo); zaslužan je za povratak Miloša Crnjanskog u domovinu; dao je šansu studentima ’68 da javno iskažu svoje stavove u “Književnim novinama”; nije se libio da javno kritukuje loše pojave u ondašnjem socijalističkom društvu…
KAD ČOVEK ODE
Kad čovek ode
da li i ljubav sa njim odlazi?
Kad čovek krene
da li se nebo za njim pokrene?
Raščinja li se lagano,
dlanom, sudba zlokoba
I dan i noć u mrtvom nizu,
da l’ nežno kapnu
Otrov nastanka da l’
jedno drugo u drugom traži
U trenu istom, u poslednjem bolu,
u belom blesku?
Il sva se smrzne
ko što se mrzne u ledenom srcu
srdžba zlobna
Da l’ tiho sve vene,
il sve se svrši u bučnom tresku?
Kad čovek vene i ljubav svene,
al uvek stoji
Nešto što zrakom fantomski lebdi
van našeg vida
Da l’ ljubav ljudska oko nas kruži
i dodir traži?
Skamenjen govor, dah našeg daha,
da l’ nađu odjek na drugoj usni?
…Kad čovek ode,
da l’ sve sa njime,
da li i ljubav sa njim odlazi?