Rođen je 1930.godine u Podgorici. Otac mu je bio visoki državni službenik i službovao je u mnogim mestima, pa je Pekić proveo detinjstvo u Novom Bečeju, Mrkonjić-Gradu, Kninu , Cetinju i Bavaništu.

Po završetku rata dolaze u Beograd, gde je maturirao i posle samo mesec dana studiranja uhapšen, zbog članstva u ilegalnom “Savezu demokratske omladine Jugoslavije”. Osuđen je na petnaest godina strogog zatvora sa prinudnim radom i gubitkom građanskih prava. Mladi Pekić je kaznu prvo izdržavao u Sremskoj Mitrovici, dobio je tuberkulozu i premešten je u Niš.

Pomilovan je 1953.godine, i taj period svog života opisaće u trotomnom delu “Godine koje su pojeli skakavci”.1987.godine prvi tom ove knjige proglašen je za najbolju knjigu godine, a za drugi tom 1989.godine pisac je dobio nagradu “Miloš Crnjanski”.

Pedesetih i šezdesetih godina Pekić radi kao dramaturg i scenarist. Prema njegovom tekstu “Dan četrnaesti” snimljen je film koji je prikazan 1961.godine u Kanu. Od 1965.godine, kada je objavio svoj prvi roman “Vreme čuda”, posvećuje se samo pisanju.

Sarađuje u brojnim časopisima i objavljuje drugi roman “Hodočašće Arsenija Njegovana” (1970). Roman dobija NINovu nagradu, a Pekić odlučuje da se sa porodicom preseli u London. Vlasti mu oduzimaju pasoš i on tek nakon godinu dana odlazi, ali za jugoslovenske vlasti postaje persona non grata.

Pekić će u Londonu vredno raditi narednih 20 godina. U svom pisanju bio je veoma organizovan i temeljan, dobro se pripremao i prikupljao veliki broj informacija vezanih za delo na kome je radio. Uz određene poteškoće, objavio je 1975.godine kratki roman “Uspenje i sunovrat Ikara Gubelkijana”. Slede “Kako upokojiti vampira” i “Odbrana i poslednji dani” (1977). “Zlatno runo”, sedmotomna saga-fantazmogorija objavljena je od 1978. do 1986.godine, i za nju Pekić dobija “Njegoševu nagradu”.

“U svih sedam tomova Zlatnog Runa razmišlja se, zapravo, o jednoj te istoj temi odnosa čoveka i spoljašnje-unutrašnjih uslova njegove egzistencije, istorije i drugih ljudi, s jedne, samog sebe, svojih ideala i ciljeva, s druge strane. Unutar ciklično shvaćenog nepromenljivog vremena, menja se istorijski dekor, ređaju se istorijski datumi od svoje paleoistorijske kolevke ka svojoj grobnici, rađaju se i umiru nacije, odmiču, primiču, menjaju prostorne granice, zidaju se i ruše ljudska staništa i dela naših ruku, jedna ideja o svetu zamenjuje drugu, jedna patnja i sreća drugu, a da se suštinski ljudska sudbina, limitirana ništavilom iz kojeg smo rođeni i ništavilom kojem smo neizbežno upućeni, ne menja, i da njome, mimo svih prometejskih otpora, vlada u prvom redu sizifovski princip totalnog besmisla, zaborava, savršenog izjednačavanja u crnoj kosmičkoj jami uzaludnosti, kojoj se materija i duh bratski solidarno, i u bratski međusobnoj kavzi, kreću.” (Borislav Pekić)

1983.godine objavljuje “Besnilo”, triler sa apokaliptičkom vizijom sveta, koji je postao bestseler i imao nekoliko izdanja. Pekić je u međuvremenu sklopio ugovor sa BBC-jem i dva puta nedeljno imao radio emisije namenjene slušaocima u Jugoslaviji. Tako su nastala “Pisma iz tuđine” (1987, 1989. i 1991.) 1988.godine objavljuje zbirku gotskih priča “Novi Jerusalim”, a potom i “Atlantidu” i “Argonautiku”.

Borislav Pekić je autor i oko trideset dramskih dela za pozorište, radio i televiziju, emitovanih i igranih na našim i stranim radio i televizijskim stanicama i pozorišnim scenama. Pozorišni komad “Korešpodencija” (zasnovan na četvrtom tomu “Zlatnog runa”) imao je 300 izvođenja za 24 godine na repertoaru Ateljea 212.

Bio je dopisni član SANU od 1985.godine. Godine 1990. postaje jedan od osnivača Demokratske stranke, potpredsednik i član Glavnog odbora.

Borislav Pekić je preminuo 2. jula 1992. godine u Londonu. Sahranjen je u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju. Malajnička ulica, u kojoj je živeo od dolaska u Beograd 1945.godine, danas nosi njegovo ime.

Esej “Sentimentalna povest britanskog carstva”, u kome sabira svoje utiske o Englezima i njihovoj istoriji, objavljen je posthumno 1992. godine i za njega je 1993. dobio Počasnu nagradu BIGZ-a.

Književnost

PODELI: