“Kad čovek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego – svetlost. To znam iz iskustva. Svetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vreme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sećanja na Mostar. Uvek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što prožima sve u njemu, neka naročita svetlost, izuzetna po jačini i kakvoći. Uvek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čoveka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za meru i stvaralački rad.
Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u smehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i devojaka u predvečernjoj setnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odblesak u časi mostarske Žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u senovitoj, hladnoj vodi sa Radobolje. Po njoj je Neretva najsvetlija naša reka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijnu veličinu.
Po toj svetlosti ja se najbolje sećam Mostara.”
Ivo Andrić
To je lepo i tačno opažanje- Mostar je sav u odblescima belog kamena, zelene vode Neretve i beskrajnog plavog neba. Središte ponosite Hercegovine, u kojem su oduvek živele zajedno sve tri nacionalne zajednice, najtopliji grad u Jugoslaviji, sa najviše sunčanih dana. Iz Mostara potiču izuzetni pesnici liričari Aleksa Šantić, Jovan Dučić i Osman Djikić, Mišo Marić i Pero Zubac koji je u novije doba proslavio grad svojim “modrim mostarskim kišama”, i pisci Svetozar i Vladimir Ćorović, Hamza Humo… Mostar nam je dao i legendu sevdalinki Himzu Polovinu i pop pevača Željka Samardžića. Ljudi rodjeni i odrasli u ovom romantičnom gradu, i sami prožeti njegovom čudnovatom atmosferom, svetlošću, zvucima i misima behara, ukusom smokava i šipaka (narova) zauvek ostaju Mostarska raja, ma gde živeli.( i mahom boluju od “upale Mostara u predjelu srca”)
Ta topla neretvanska dolina naseljena je još od praistorijskih vremena, u rimsko doba tu su živela ilirska plemena. Sredinom 15. veka, u vreme Herceg Stjepana, sagradjene su dve kule-utvrdjenja na obalama reke, povezane drvenim mostom, oko kojih se širio grad. U kulama su stražarili čuvari mosta i grada, pa je po njima i grad dobio ime – Mostar. 1566.godine na mestu drvenog sagradjen je kameni most, remek delo tuskog graditelja Hajrudina, podizan 9 godina, koji je prepoznatljivi simbol grada. Na žalost, 1993.godine, most je srušen u gradjanskom ratu, ali je 2004.godine obnovljen i sada je deo svetske kulturne baštine, pod zaštitom UNESCOa.
Mostar ima svoj čuveni fudbalski klub “Velež”, osnovan još 1922.godine, omiljen i voljen medju Mostarcima, koji ga od milja zovu “Rodjeni”. U “Veležu” su igrali proslavljeni fudbaleri Dušan Bajević, Enver Marić, Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić, Semir Tuce, Franjo Vladić, Enver Hadžiabdić… Jedna od osobenosti grada je i takmičenje u skokovima sa Starog mosta u Neretvu, i poznati “mostarski skok laste”. Takmičenje se tradicionalno održava svakog leta, krajem jula, i to je veliki sportski dogadjaj i turistička atrakcija. Najpoznatiji skakači su bili Emir Balić i braća Goran i Jadranko Fink.
Malo istorije
Malo muzike
U srecna vremena,krajem 70-tih,sa svojim prijateljem,Amerikancem,violoncelistom Alanom Klarkom sam bila u Mostaru,u restoranu na samoj obali Neretve,mislim da se zvao Kujundziluk a preko puta nas je bila jedna dzemija i potrefilo se da je bio srp meseca i vecernjaca,bas se namestili iznad minareta,sto je njega navelo da pomisli da je to reklama za islam,i sav odusevljen je uskliknuo,,kakva divna reklama,,,a kako je to izgledalo ne moze ni da se zamisli.