“Kad čovek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego – svetlost. To znam iz iskustva. Svetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vreme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sećanja na Mostar. Uvek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što prožima sve u njemu, neka naročita svetlost, izuzetna po jačini i kakvoći. Uvek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čoveka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za meru i stvaralački rad.
Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u smehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i devojaka u predvečernjoj setnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odblesak u časi mostarske Žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u senovitoj, hladnoj vodi sa Radobolje. Po njoj je Neretva najsvetlija naša reka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijnu veličinu.
Po toj svetlosti ja se najbolje sećam Mostara.”


Ivo Andrić

To je lepo i tačno opažanje- Mostar je sav u odblescima belog kamena, zelene vode Neretve i beskrajnog plavog neba. Središte ponosite Hercegovine, u kojem su oduvek živele zajedno sve tri nacionalne zajednice, najtopliji grad u Jugoslaviji, sa najviše sunčanih dana. Iz Mostara potiču izuzetni pesnici liričari Aleksa Šantić, Jovan Dučić i Osman Djikić, Mišo Marić i Pero Zubac koji je u novije doba proslavio grad svojim “modrim mostarskim kišama”, i pisci Svetozar i Vladimir Ćorović, Hamza Humo… Mostar nam je dao i legendu sevdalinki Himzu Polovinu i pop pevača Željka Samardžića. Ljudi rodjeni i odrasli u ovom romantičnom gradu, i sami prožeti njegovom čudnovatom atmosferom, svetlošću, zvucima i misima behara, ukusom smokava i šipaka (narova) zauvek ostaju Mostarska raja, ma gde živeli.( i mahom boluju od “upale Mostara u predjelu srca”)

Ta topla neretvanska dolina naseljena je još od praistorijskih vremena, u rimsko doba tu su živela ilirska plemena. Sredinom 15. veka, u vreme Herceg Stjepana, sagradjene su dve kule-utvrdjenja na obalama reke, povezane drvenim mostom, oko kojih se širio grad. U kulama su stražarili čuvari mosta i grada, pa je po njima i grad dobio ime – Mostar. 1566.godine na mestu drvenog sagradjen je kameni most, remek delo tuskog graditelja Hajrudina, podizan 9 godina, koji je prepoznatljivi simbol grada. Na žalost, 1993.godine, most je srušen u gradjanskom ratu, ali je 2004.godine obnovljen i sada je deo svetske kulturne baštine, pod zaštitom UNESCOa.

Mostar ima svoj čuveni fudbalski klub “Velež”, osnovan još 1922.godine, omiljen i voljen medju Mostarcima, koji ga od milja zovu “Rodjeni”. U “Veležu” su igrali proslavljeni fudbaleri Dušan Bajević, Enver Marić, Blaž Slišković, Vahid Halilhodžić, Semir Tuce, Franjo Vladić, Enver Hadžiabdić… Jedna od osobenosti grada je i takmičenje u skokovima sa Starog mosta u Neretvu, i poznati “mostarski skok laste”. Takmičenje se tradicionalno održava svakog leta, krajem jula, i to je veliki sportski dogadjaj i turistička atrakcija. Najpoznatiji skakači su bili Emir Balić i braća Goran i Jadranko Fink.

Malo istorije

Malo muzike

 

Mostarske kiše

Stari most Mostar

Stari most Mostar

FK Velež

PODELI: