U pozorišnim predstavama, kao i na filmu, dominantnu ulogu ima glumac. Iako postoji značajna razlika između filmskog i pozorišnog glumačkog angažmana, monodrama Zijaha Sokolovića “Glumac…je glumac…je glumac” može da posluži kao svojevrsna definicija onoga šta glumac jeste bez obzira na vrstu umetnosti u kojoj se ostvaruje.

Lep ali i zahtevan posao glumca traži od njega da ulazi u različite uloge i verodostojno “bude” i jadnik, i glupan, intelektualac, dobar, zao, prepreden, srećan, nesrećan, smešan, zavodljiv…Nije teško predpostaviti da je ulaženje u određenu ulogu u isto vreme i življenje te uloge. Stoga je u svakom glumcu prisutna velika borba da uprkos raznovsnom “životu” ostane svoj. Iako je uloga glumca na prvom mestu, glumac ne može ostvariti i pokazati svoje vrednosti bez dobrog scenarija, bez dobrog režisera, ali i kostimografa, šminkera i svih ostalih koji učestvuju u ostvarenju – realizaciji filma ili pozorišne predstave. Stoga nije čudno što nam je dobar glumac ili dobar režiser ( sa izgrađenom ličnošću) neka vrsta garancije da ćemo gledati dobar film ili pozorišnu predstavu.

 

Karakteristika pozorišne umetnosti je neposredan kontakt sa publikom. Dok se odigrava predstava glumci imaju pred sobom i reakciju publike. Predstava ima kontinuitet, greške nisu dozvoljene ili ukoliko se dogode moraju biti vešto prikrivene jer publika zahteva potpun doživljaj dramskog sadržaja. Branislav Nušić je rekao da se u pozorištu, suprotno od realnog života, najpre digne zavesa a potom se “događa” drama. Drama zahteva transparentnost, ne može se (kao u životu) preživljena drama tek naknadno analizirat i sa njom sučeljavati. Doživljaj koji publici nudi pozorišna scena mora biti jedinstvena celina da bi se pozorišno ostvarenje smatralo vrednim.

 

Zijah Sokolovic
  • facebook
  • Pinterest

Zijah Sokolovic

 

Pažnja publike ne sme ni za tren biti zapostavljena. Stoga je od važnosti svaka izgovorena reč, svaki pokret, svetlost, muzika…U kratkom vremenskom periodu (sat ipo – dva) pozorišna predstava može nas odvesti u daleku prošlost, na udaljena mesta, može sažeti čitav život jednog ili više ljudi, može učiniti da smo deo nekog sveta u kojem do sada nismo bili ili koji je sastavni deo naših života ali sagledan na drugačiji način…

Punoću dramskog sadržaja glumci moraju realizovati na sceni, a P.S. publike je trajanje “življene” drame u kraćem ili dužem vremenskom periodu. Neke se pozorišne predtave – drame nikad ne zaboravljaju…

Slavica Štulić

 

*****

 

Pogledajte legendarne pozorišne predstave na “daskama koje život znače”, koje su našle svoje mesto u našim sećanjima, a neke od njih se nalaze na repertoarima naših pozorišta i dan danas. Mnogi od naših omiljenih glumaca više nisu među živma, ali zahvaljujući kamerama , ostaće sa nama dok postojimo i mi… Uživajte u pozorišnom vremeplovu..

 

Prvo pozorište Makedonaca

Prva premijera u oslobođenom Beogradu

Tri života “Ohridske legende“

Otvaranje Jugoslovenskog dramskog pozorišta

Početak Dubrovačkih letnjih igara

Prvi uspesi naše opere u inostranstvu

Prvi susret sa velikanima svetske pozorišne umetnosti

Prvo gostovanje JDP-a u inostranstvu

Pozorišta narodnosti

Osnivanje Sterijinog pozorja

Početak novih pozorišnih tendencija u Jugoslaviji

Prvih dvadeset godina pozorišta “Boško Buha”

Istorijat Jugoslovenskog dramskog pozorišta

HNK Zagreb

Gavella

Narodno pozorište Sarajevo

Bojan Stupica

Jovan Sterija Popović

Ljubiša Jovanović