Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama
Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama
Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika
Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu
I priče koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!