Rodjen je 1920.godine u Mrkonjić Gradu, ali je detinjstvo proveo u Travniku. Sa šesnaest godina preselio se u Sarajevo, gde je učio tekstilni zanat, i pomalo svirao na harmonici. Ubrzo je bio primljen u hor MKUD “Gajret”, po vodjstvom maestra Rihtmana. Posle rata, 1945.godine, Zaim je bio jedan od prvih pevača na Radio Sarajevu, kada je sav program išao uživo.
Snimio je veliki broj pesama, najviše sevdalinki, gostovao je u mnogim zemljama, bio je predstavnik Jugoslavije na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Marakešu. Gde god je gostovao, na najlepši način je prezentovao lepotu bosanske narodne pesme. U vreme kada je najviše nastupao, najmanje je zaradjivao, bio je tek skromni službenik na Radio Sarajevu i pevao je bez honorara. Pored sevdalinki, Zaim je snimao i novokomponovane pesme, spevane po uzoru na stare izvorne. Često je bio autor muzike i tekstova svojih pesama, ili je saradjivao sa drugim autorima. Prva novokomponovana pjesma koju je Zaim zapevao bila je kompozicija Joze Penave ”Bosno moja poharana”, zatim ”Sarajevo, behara ti tvoga”. 1979.godine dobio je Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva za svoj stvaralački umetnički rad.

















Njegov učenik i prijatelj Safet Isović je rekao :
”Zaim Imamović je bio prava škola lijepoga pjevanja naše bosanskohercegovačke gradske pjesme – sevdahlinke. Svejedno što je godinama bio jedan od najpopularnijih pjevača u zemlji, i, nije nebitno, najbolji, skromnog, tihog i nenametljivog Zaima Imamovića nikada nije pratio veliki publicitet u štampi. Imao je boju glasa zahvalnu, sjajnu i sjetnu kakvu niko nema. Zaim je imao poseban tenor, a iznad svega ukrašavao je svaku sevdahlinku na svoj način, posebnim ukrasom. Koristeći svoju tehniku, bio je karakterističan, dolazio je do efektnih rješenja u najtežim pjesmama. Imao je osoben glas, velikog volumena, velikog intenziteta, iako je pjevao na lagani i ležeran način. On nikad nije pretjerivao, imao je odredjenu mjeru za pjesmu.”
Zaim Imamović je preminuo u Sarajevu 1994.godine.
Evo, ovu rumen ružu
Evo, ovu rumen ružu
iz mog skromnog perivoja
na dar tebi, dušo, šaljem
ime joj je ljubav moja
Ako ti se miris svidi
i njezina čista boja
ti je primi s poštovanjem
i zakiti njedra svoja
Ako ti se ne dopadne
baci je na oganj živi
nek izgori, nek se stvori
u lug i u pep’o sivi
Iz tog luga i pepela
na sred tvoga perivoja
poniknuće crna gljiva
a zvaću je mržnja tvoja
Sve behara i sve cvjeta – Zaim Imamović tekst i video