Nostalgična sam već duže vreme. Ne živim ja prošlost, ne tražim novu mladost, samo bih htela da mi ova Nova Godina bude kao što je nekad bilo. Uostalom, nostalgiju budi samo ono što vredi.
Mirisnu jelku na postolju od drvenog krsta okitiću sa preostalim starim ukrasima od tankog stakla i staviću šećerne bonbone u nekoliko boja, a sneg od vate prekriće jelku.
Napraviću ukrasne kape od zlaćanog papira za decu, nalepiću zvezdice i pričvrstiti resice.
Okitiću celu kuću ukrasnim lančićima od papira u svim bojama koje pronadjem… Sve to u blistavo čistoj kući.
Vraćam se 4-5 decenija unazad i već osećam duboku razliku. I drugi se poput mene moraju prisetiti kakva nam je duša bila a i sve treba pripremiti svojim rukama. Napraviću za dva dana desetak vrsta kolača: vanilice sa orasima obavezno, karamel oblande, ali oblande i sa čokoladom ili možda još bolje starinski kolač sa sedam debljih kora i filom od čokolade ( taj se kolač jeo sa slašču), obavezan je i kolač, koji su kao i prethodni neki zvali tortom, sa tri kore od pola santima i filom iste debljine od orasa, šećera i mleka (i sad ću na fil od orasa narendati malo jabuka da kolač bude sočan i ponovo čuti :“Šta si mu to uradila kad je ovako ukusan i topi se u ustima.“)…
Biće i pečenja koje će se seći po potrebi satarom na drvenoj dasci. Salate su već spremne: ajvar, pržene paprike kojima dodajem pre služenja sitno seckan beli luk, kiseli krastavci, turšija….Sama ću zamesiti hleb, napraviti sarmu ukrčkanu bar osam sati, pihtije…biće mladog i starog sira, kajmaka i nešto suhomesnato za mezetluk …
Već su spremljeni domaći sokovi od višnje i kajsije.
I naravno treba nešto za nazdraviti: imam četiri stare lepe ukrasne boce za piće i za ovaj doček ih svečano vadim iz ormara. Čiste su i njih ću poslednje napuniti: vinom, rakijom, višnjevačom a najlepšu likerom od čokolade. I za nas koji baš nismo vični piću ima se sa čime nazdraviti. Sve je domaće. Vino i rakiju kupiću kod seljana, a višnjevača i liker su moj proizvod. Kao nekad.
Kako mi se srce puni sećanjima na ondašnje radosne dočeke… Koliko je ljubavi bilo!
Kuća puna, jedni dolaze, drugi odlaze. Tu rod, prijatelji, komšije. Pa, svima je Nova godina i to se deli. Radost se deli i samo tako i postoji. Biće kao nekad, veselo i srećno, ljubićemo se i grliti…pevati…zaigrati.
Svi su pozvani, biće kao nekad. Zar vam ne treba ona radost i bezbrižnost, one nade i želje koje smo uspevali da ostvarimo!?!
Nismo se mi zalud radovali i od svake nove godine očekivali ostvarenje svojih želja.
Biće kao nekad, ako se odazovete, ako ponovo budemo zajedno u traženju boljitka sa dušama punim ljubavi …Počnimo od novogodišnjeg slavlja!
Tada ću ove boce napuniti pićem jer samo ako se odazovete biće kao nekad.
Rasplaka me ovaj tekst. Neko može da simulira prošlost I da bude srećan kao nekad, a neko ipak ne može da se vrati tamo ni na trenutak, ma koliko to želeo. Nekome se ipak život radikalno izmenio.