Nekada su đonovi cipela bili gotovo isključivo kožni, što je njihovu zamenu i popravku činilo skupim. Cipele su se nekada nosile po nekoliko godina i uglavnom bile usamljene na policama za obuću – par za svaki dan i par za izlaske. Jedino smo mi deca imali privilegiju da nam se kupuju cipele dva puta godišnje, jer smo brzo rasli i tako nije ostajalo mnogo prostora za izbor.

Da bi se sačuvali skupoceni kožni djonovi koji bi se brže izlizali od današnjih plastičnih, “okivali” su se blokejima. Metalni listići u obliku polumeseca “krasili” su podjednako mušku i žensku obuću i proizvodili rezak, lako prepoznatljiv metalni zvuk pri hodu.

Moja prva asocijacija – kad se kaže moda pedesetih i šezdesetih – su kišni mantili podignutih kragni i sjajne crne cipele koje odaju vlasnika pri žustrom hodu po pločnicima kišnog grada.

Jedan od zvukova koji je obeležio moje detinjstvo svakako je odjek koraka moje majke po betonskom hodniku ispred naseg stana. Po njemu sam znala da dolazi i da nas dele samo dva, tri koraka. Zavisno od toga da li sam ispunila očekivanja za taj dan ili nisam, moja su osećanja pri odjeku blokeja bila radost, strepnja a ponekad i strah.

Bilo je to vreme elegantnih cipela, koje bi sad već mogle nazvati klasičnim: tanke potpetice, srednje visine, blago špicaste – bez ičeg ekstremnog na njima, gotovo neprimetne a ipak i najvažniji detalj ženske pojave. Moja mama je nosila upravo takve i divno su izgledale na njenim lepim nogama.

Kad blokej otpadne cipela se nosi kod obućara na popravku bez mnogo “većanja” a kad se đon izliže po sredini, tamo gde blokej ne dopire, tada bi ponekad zasedao porodicni savet gde se odlučivalo da li da se kupe nove cipele i da se poprave – šta se više isplati!

Blokeji su bili prilično ubojito oružje u kafanskim ili uličnim tučama. Velika je razlika u ozbiljnosti povrede izazvane cipelom sa i bez metalnog “polumeseca” sa tri rupice kroz koje su se zakucavali ekseri… Pa još ako je neki od njih virio…

Opasnost od blokeja je davno sasvim prošla, ali je nažalost smenjena mnogo većom opasnošću od ozbiljnijih oružja. Blokeji su otišli u zaborav i možda ih se za koju deceniju više niko neće sećati, već ce završiti na polici nekog retko posećenog muzeja kao jedan od spomena na stara dobra vremena.

Moda se vrti u krug kao što već znamo, ali ne ide dalje u istoriju od treće decenije prošlog veka, sem u nekim detaljima, kao što su barokne cipele na primer.

U svakom slučaju pametno je sačuvati očuvane cipele jer ćete bar još jednom u svom veku imati priliku da ih prošetate kao modernu obuću. Sa njima ćete imati priliku da još jednom prošetate svoju mladost ili neki drugi period svoje prošlosti i osetite njene čari ili boli…