Sredinom osamsedesetih sam završila osnovnu, pohadjala srednju a krajem osamdesetih upisala fakultet. Bila sam zaljubljena u Juru Stublića, obožavala Film… Ustvari, nisam sigurna da li mi se više svidjao Jura ili Dejan Cukić koji se baš tih osamdesetih pojavio sa dugom kosicom i gitarom i bio onako dečački svež i sladak…
Po gradovima u unutrašnjosti YU počeli su da se otvaraju kafići pa smo mi, mladi, počeli da zalazimo u “svoje” omiljene kafiće i uz sokić blejale hoće li se pojaviti neki od dečkića koji su nam se svidjali i sa kojim bi da se “zabavljamo”… Sada nam se naša deca smeju kada čuju tu reč “zabavljavljanje” pa još pili sokiće… kakav provod! Naravno izlazili smo u 7, pola 8, a vraćali se kući do 11, pola 12… Sećam se da sam uvek u kuću ulazila na prstima, presvlačila se u pidžamu u mraku, da ne probudim roditelje… Ne daj Bože ako sam zakasnila, onda se pranje zuba preskače da kojim slučajem žubor vode ne probudi roditelje, radničku klasu, koja ranom zorom ide na posao… Slušali smo Sindi Loper, Jurirtmiks ( kakav hit je bio Sweat dreams), Dženis Džoplin,… da ne pominjem Madonu i ostale koji su i dan danas aktuelni…
O Bože, koliko je bilo važno da imaš Levis 501 i starke… A da, pojavile su se i “tajgerice” patike. Ali, one su bile manje zapažene…. A frizure sa obaveznim tapiranjem i učvršćivanjem sa pivom, pastom za zube, penom za brijanje…Gel nije mogao tako dobro da učvrsti kosu kao ovo napred navedeno… Ruž za usne Don Žuan, zaboravila sam broj, ali sve devojčice su imale istu nijansu roze usana.
Krejon, crni, obavezno, maskara i ne mora…. Pored leviski, u obzir su dolazile i svetle uske farmerice, do čuklja i malo iznad, duboke do struka, satenska košulja i kaiš na kukovima… Ma idi! U kafiću trešte densići, a mi kao ukočeni, malo se njišemo ali ništa posebno.. Blam te! Ne znam ali, ipak mi se čini da smo bili preterano stegnuti, i , brate, isfoliraniji nego klinci danas… Ja jesam….
Dubravka
Jel se mi to znamo hahahahaaha…… u mojoj sobi je bila baš ova fotka Sindi