Andjelina - Radmila Karaklajić - Samo lepa sećanja

Moje more svaki dan
nosi čeznje sveta mog,
misli plove, nežno plove,
tada mašta mene zove
osmeh sunca budi grad,
dok sa rive čujem glas —
Andjelina,
Andjelina —
zovu me na rivu s njima
Ulica mala,
primorski je ovo kraj
ulica mala,
svaka pesma jedna želja
ulica mala,
gde ja radim celog dana
Mmm, Andjelina (o, sinjorina),
zovu momci kraja mog
Osmeh sunca budi grad,
dodji, dodji tu uz nas, Andjelina
Andjelina, zovu me na rivu s njima
Sunce sija, vetar ćarlija,
tada misli morem plove
neka radost mene zove
i ja radim veselo! (Andjelina!…)
Kad se jutrom sunce vine,
bakalare nudim divne,
rakove i školjke sive —
Kupite ih, kažem ja
čim se smire valovi plavi,
padne noć, tu smo mi
svi instrumenti oko nas
i u moru mesec igra
to je pesma grada mog
O, mama, zumba, zumba bakalar!…
o, mama, ooo!…