KupresPočetkom 20.veka narodnu nošnju polako potiskuje građanska odeća, da bi nakon izvesnog vremena i prevladala.
Originalni delovi i celine narodnih nošnji su uglavnom iz 19. veka i prve decenije 20. veka i čuvaju se u etnografskim muzejima, a poneko je sačuvao narodnu nošnju od svojih predaka u privatnom vlasništvu.

Kupres (BiH)

Narodnu nošnju sačuvala su brojna folklorna kulturno-umetnička društva. Nekadašnja fabrika i prodavnice “Narodne radinosti” proizvodile su od odevnih delova košulje ili tunike sa nekim od etno motiva i uglavnom su kupovani kao suveniri.
Tek poneka zanatska radionica nastavila je sa radom i posle II svetskog rata.

Narodna nošnja dugo se već čuva kao kulturna baština. Poneki deo nošnje zadržao se duže u seoskim sredinama. Na prostoru Jugoslavije bogatsvo i raznolikost narodnih nošnji je fascinirajuća. Svaki narod i svaki kraj (oblast) imao je utkanu neku osobenost. Po nošnji se moglo znati odakle je ko. Tu su i nacionalne manjine (Slovaci, Mađari, Albanci, Nemci, Turci, Romi…) ili narodnosti kako smo ih za vreme socijalističke Jugoslavije zvali, koji su nosili svoju narodnu nošnju.

Oglavlje, Prizren, kraj XIX veka

Dok je narodna nošnja bila u upotrebi delila se na nošnju koja se nosila u gradovima i onu koja se nosila u selima. U gradskoj nošnji upotrebljavane su skupocene tkanine, često sa srebrnim ili pozlaćenim vezom na elegantnijim modelima, a izrađivane su u zanatskim radionicama visokog kvaliteta. U seoskoj nošnji upotrebljava se najpre domaća tkanina a potom fabrička.
Prostori koji su bili pod dominacijom Otomanskog carstva imaju u sebi i orijentalne elemente, kao što su prostori pod dominacijom Austougara pretrpeli evropski uticaj, a primorski delovi su pod uticajem mediterana.

Bogatiji krajevi, poput razvijenih primorskih luka, koristili su i tkanine kao što je velur, brokat ili svila u svečanim prilikama. I bogatije gradsko stanovništvo koristilo je skupocene materijale i skupocenije ukrašavalo svoju nošnju. Kvalitetno urađena narodna nošnja bila je skupa.

Nošnja je pravljena kako za svakodnevni život tako i za svečane prilike. Za mlade u svetlijim nijansama, za starije u tamnijim. Za neveste se radila specijalna nošnja koja se isticala svojim bogatsvom i lepotom materijala, veza, ukrasa.

Seosku nošnju sve do 20. veka proizvode domaćinstva, žene u svojim kućama, a tek poneke delove odeće radile su seoske zanatlije. Žene su bile zadužene za gajenje biljaka i pravljenje materijala, bojile ga, krojile su, šile su, vezle, ukrašavale čipkom, gajtanima ili nekom drugom aplikacijom, tkale i plele.

Opanci

U mnogim krajevima najčešće se koristi sukno. Gde ima vune (Kordun, Lika, delovi Bosne i Hercegovine, kontinentalni delovi Crne Gore) platno se pravi doradom vune u tzv. stupama “valjaonicama” na rekama i zove se sukno. Negde je sačuvana prirodna bela ili smeđa boja, a u nekim je krajevima i bojena u druge boje, najčešće tamnomodru, crnu i crvenu. Košulje se prave od konoplje ili lana u beloj boji.

Narodnu nošnju čine košulje, suknje, pregače, prsluci muški i ženski, marame, različite kape za muškarce i žene, šeširi, pojasevi (tkanice ili dugačko platno koje se mota oko struka, kožni kaiš ), pantalone različitih krojeva ( ili kako se govorilo gaće), kaputići, duge haljine, čarape, obuća i nakit.

Na izradu nošnji uticao je kulturno-istorijki razvoj, ali i tlo i klima.

U svim krajevima košulje su bele boje, kako ženske tako i muške. Bogato su ukrašene vezom na grudima, rukavima a negde i na donjem obodu košulje. Vez je odavao tipičnost nekog kraja. Šare su bile drugačije, ali uvek lepe i privlačne. U nekim krajevima koristi se i ukršavanje čipkom.

Crna Gora

U Crnoj Gori muška košulja je prorezana do pojasa, nekad presavijena, pantalone su od crne čohe širokih nogavica koje vežu sa trakom do ispod kolena.
Prsluk – džamadan prekrivao je grudi i bio je uglavnom crvene boje, ponekad beo ili crn. Ukrašen je vezom po obodima, ponekad i zlatnim nitima. Pravljen je od čohe, sukna ili pamuka.
Pojas se obavijao oko struka, izrađen od vune ili pamuka, a dug od 2 – 6 m.
Na glavi kapa okruglog preseka sa obodom od svile, a na gornjem delu neki ukrasni detalj.
Nosili su vunene čarape na stopalima, ali i vunene dokolenice od kolena do gležnjeva.
Za hladnije vreme koriste se haljeci: gunj ( pravi se od belog sukna sa rukavima, spreda otvoren i ne zakopčava se, a dug je do kolena), kaput, struka ( komad platna, dugačko 2m a široko 6m, prebacuje se preko ramena, ima rese, sa strane vežene ukrase ).
Žene preko bele i ukrašene košulje nose jaketu, koja ima rukave i seže do pojasa, a pravi se od platna ili sukna u zavisnosti od godišnjeg doba. Oko struka ukrašeni pojas. Na glavi marama – faculet vezana ispod vrata. U svečanim prilikama skidale su marame…

Zubun, Kosovo i Metohija

U Srbiji se nosi šajkača, anterija (haljina od svile, pamuka ili somota, najčešće crvene boje, sa bogatom ornamentikom), zubun ( ukrašena gornja haljina bez ili sa kratkim rukavima ), tkanice ( pojasevi), čakšire (pantalone), dolama, jelek ( bogato ukrašen prsluk), pregače preko suknje, šalvare, vunene čarape, opanci ( prave se od kože šiljastog oblika gde vrh opanka određuje kraj iz kojeg potiču), marame, imućnije žene nosile su đule (svilene kape sa zlatovezom)…

Na Kosovu živopisna geometrijska ili florna šara uz često prisustvo crvene boje kao simbola života i radosti…

Svaki region poneku osobenost nosi u sebi…

Sremska nošnja odiše belinom, bogato su ukrašeni jeleci ( i zlatnim nitima), suknje nabrane, a kecelje od pliša i vežene…Kod Banaćana ornamentika je florasta ( kod žena cveće, a kod muškaraca često simbol plodnosti – klas ). Košulje i gaće su široke, prsluk najčešće crn. Leti lakovane čizme, a siromašniji kožne opanke. Žene nose belu podsuknju, a gornja suknja je do gležnjeva. Karakteristične su za te panonske krajeve ženske kape, najpre ukrasne marame, koje se sastoje iz dva dela: deo koji pokriva kosu i deo koji pada niz vrat. Kako su ih bogato kitili biserima, šljokicama i zlatom često su ih zvali zlatare i te kape su se najduže zadržale u upotrebi kao znak prestiža. U Banatu…Bačkoj nose se i kožusi…

Muški prsluk iz Bačke

Zanimljivi su u Bačkoj i muški prsluci sa veženim ukrasima poput potkovice, imena, godine.

U panonskoj oblasti, pa tako i u Slavonoji nošnja se uglavnom pravi od konoplje i lana. Zimi dug ogrtač od sukna. Žene nose jednodelnu košulju – rubaču, nabranu oko vrata. Svakodnevno nose odeću bez ukrasa…
U Vojvodini se do kraja 19.veka gotovo izjednačuje gradska i seoska nošnja. Jedno vreme nošene su plisirane bele suknje…

U Hrvatskoj se razlikuje nošnja u Zagorju, dinarskoj i primorskoj oblasti. Tu se može videti šešir (klobuk – šiljak) ili šubara. Preko košulje kožni pojas ili tkan. U brdskim delovima nosi se preko leđa oplećka, haljinac, zobun. Koriste i pojas oko struka uz belu košulju i vunene uzane čakšire. U okolini Knina žene nose vuštane, crne haljine bez rukava i nabrane od struka, rasečene sa prednje strane, a preko tanka traveža – kecelja. Oko struka tkanice… Devojke u belom, žene u crnom…košulje bele i sa veženim kragnama u raznim bojama, marame bele. Na nogama gumaše (sandale sa dva ukrštena kaiša) nose i muškarci i žene…Kad sa mora jak vetar duva muškarac oblači aljak koji izgleda poput pelerine i doseže do zglobova, pravljen od vune…kapa crvena sa resama pozadi…Lepe Konavljanke imale su i lepu nošnju u skladu sa razvojem svog kraja.

Makedonija

U Makedoniji imamo izrazito živopisnu ornamentiku. Ističu se prelepi prevezi ( sokaji) za glavu. Žene preko belih dugačkih haljina nose pregaču, a muškarci bele pantalone i dužu belu tuniku preko koje oblače taman, ukrašen prsluk.

U Bosni i Hercegovini uglavnom se nosi crno sukno, nosi se fes ( kapa zatvoreno -crvene boje sa kićankom) ili šubara, bela košulja, džamadan bez rukava, gunj, čakšire, opanci…slično ostalim brdsko – planinskim delovima Balkana.

U Sloveniji irhaste pantalone, prsluk, gunjić (kamižola), kapa (čepec) a preko šešir ili šubara, žene nose kapu – avbu, devojke ukrašene marame, košulje širokih i nabranih rukava, oko struka pojas ponekad i sa zlatnom ili srebrnom ornamentikom, tanak prsluk…

Od ukrasa – nakita muškarci negde nose toke – zlatne ploče koje simbolišu junaštvo, a žene srebrni turski, austrijski, srpski novac u đerdanima ili su stavljani na kape i pojaseve, đerdane od korala ili staklenih kuglica.

Narodna nošnja pripada prošlosti, deo je kulturne baštine i kao takva priča slavnu i snažnu priču o svakom narodu. U sebi nosi neobičnu moć nastalu velikim trudom koji je morao biti uložen u njenu izradu. U nošnju je ugrađena ljubav prema svome narodu.

Kapa, Etnografski muzej u Beogradu

Zanatlije (abadžije i terzije), koji su odlazili i u sela zarad izrade narodnih nošnji, izradili su odeću visoke umetničke vrednosti. Šarolika, bogata ornamentika pleni svojom lepotom i ne da se zaboraviti tj. prepustiti zaboravu. Etno motivi ušli su i u savremenu odeću, naravno stilizovanu, primerenu potrebi da se spoji staro i novo na lep način.

Prošlost uvek ima šta da nam “kaže”. Stoga je i ne treba zaboraviti!

Slavica Štulić

Posetite i Vaš kutak

 

pojas

opanci

Pregača, deo ženske nošnje

Otvorena suknja, Kosovo

pančići, jugoistočna Srbija

pančići, jugoistočna Srbija

ženske čarape, Kosovo

ženske čarape, Kosovo

ženski zubun, Šumadija

ženski zubun, Šumadija

šumadijska nošnja

šumadijska nošnja

Livanjsko polje, BIH

Livanjsko polje, BIH

okolina Banja Luke

okolina Banja Luke

Slovenija

Slovenija

polka, Slovenija

polka, Slovenija

Bitola, Makedonija

Bitola, Makedonija

Istra

Istra

Konavlje

Konavlje

Jugoistočna Srbija

Jugoistočna Srbija

Muslimanska nošnja Sarajevo

Muslimanska nošnja Sarajevo

Čapljina

Čapljina

srpska i hrvatska nošnja, Sarajevsko polje

srpska i hrvatska nošnja, Sarajevsko polje

Slavonija

Slavonija

letnja srpska nošnja, Bačka

letnja srpska nošnja, Bačka

Hrvatsko zagorje

Hrvatsko zagorje

ženska nošnja, Bukovica

ženska nošnja, Bukovica

ženska građanska nošnja orijentalna

ženska građanska nošnja orijentalna

Srpska građanska nošnja

Srpska građanska nošnja

PODELI: