Raskošno talentovana, prelepa, duhovita, dostojanstvena, velika zvezda, a bila i ostala skromna i omiljena medju kolegama i publikom. Umela je da sačuva svoj privatni život od radoznalih očiju javnosti, a istovremeno da napravi nesvakidašnje bogatu i interesantnu karijeru. Podjednako dobro je igrala i dramske i komične uloge, bila je jednako zanosna čak i sa brkovima, dozvoljavala je šminkerima da je unakaradjuju po volji, bez imalo glumačke sujete…

Rodjena je 1925.godine u Beogradu, kao Olivera Djordjević. Završila je gimnaziju i studirala istoriju umetnosti, bila je član Omladinskog i Akademskog pozorišta. Kada je osnovana Pozorišna akademija, postaje student prve generacije, u klasi Mate Miloševića. Po diplomiranju, 1951.godine, postaje član Beogradskog dramskog pozorišta. Prva njena uloga je bila Klara u „Slamnom šeširu“, u režiji njenog profesora Mate Miloševića. Pedesetih godina Beogradsko dramsko pozorište je negovalo repertoar savremenih stranih pisaca, a Olivera je obeležila to vreme svojim ulogama. Ostala je upečatljiva njena uloga Megi u „Mački na usijanom limenom krovu“. Igrala je i u predstavama „Dobri vojnik iz Sečuana“, „Tri sestre“, „Karamazovi“, „Ukroćena goropad“, „Konak“… Nakon deset godina, Olivera napušta Beogradsko dramsko pozorište, želeći da istražuje nove forme pozorišne igre.

 

 

Uporedo je radila na filmu, do 1961.godine snimila je deset filmova ( „Šolaja“, „Vlak bez voznog reda“, „Diližansa snova“). Šezdesetih godina se uspešno oprobala u muzici – pevala je šlagere i ruske romanse. Nastupala je širom zemlje, kao i u inostranstvu, pevala puno puta pred Titom….Snimila je dvadesetak gramofonskih ploča. Dobila je ponudu da nastupi i u pariskoj Olimpiji, kao i u Brehtovom pozorištu u Berlinu, u predstavi „Majka hrabrost“. Od 1967.godine angažovana je u Narodnom pozorištu u Beogradu, gde je ostala do penzionisanja (1989) i ostvarila više od trideset uloga. Pamti se njena uloga Koštane iz 1970.godine, predstave koja je imala fantastičan uspeh baš zahvaljujući Oliverinoj glumi i pesmi.

Snimila je 63 igrana filma, pomenućemo samo još neke: „Sibirska ledi Magbet“, „Nacionalna klasa“, „Majstori, majstori“„Balkan ekspres“, „Sabirni centar“, „Urnebesna tragedija“…Dobitnik je dve zlatne i jedne srebrne arene u Puli i nagrade Slavica, za celokupan doprinos filmskoj umetnosti, Dobričinog prstena, za pozorišni angažman, i mnogih drugih nagrada. Igrala je u antologijskim TV serijama :“Neven“, „Grlom u jagode“, „Bolji život“, „Zaboravljeni“, „Otvorena vrata“…Olivera je preminula 2.jula 2011.godine i sahranjena u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu.

Majka hrabrost

 

JA HOĆU DA VOLIM I DA PATIM

Kada srce zaželi da voli,
Želju njemu ispunite tad,
U životu ima puno boli,
Naš je život sreća ili pad.

Za trenutak jednog divnog sna
Bolno čezne moja duša sva,
Otkucajem svakim srce moli,
Jer hoće da ljubi i da voli.

Rekli su mi da su sve to laži
Nema sreće, zalud je ne traži,
Neću to da primim i da shvatim,
Jer hoću da volim i da patim.
Tekst: Olivera Marković

Film i pozorište

PODELI: