Beogradska grupa ’Elipse’ je osnovana 1963 godine u okviru KUD-a ’Gradimir Mihajlović’. Sam način na koji je grupa osnovana, koji je karakterističan za većinu grupa , opisao je Zoran Simjanović u svojoj knjizi ‘Kako sam postao i prestao da budem roker’ : ’ Našli smo se jednog dana na jednom žuru.
Nesrećni slavljenik kome je bio rođendan nije uspeo da nabavi magnetofon, i tako , sedeli smo i gledali jedno u drugo. A onda je jedan od nas video gitaru na zidu i uzeo je u ruke. Vladimir je pronašao dve viljuške, privukao stolicu i počeo po njoj da udara imitirajući bubnjanje. Slobodan je zapevao i veče nije propalo.
Bio je to naš najlepši žur. Onda smo se počeli okupljati svake nedelje. Nabavili smo još jednu gitaru , naravno običnu, jer nismo imali para za one električne. Posle smo kupili magnet i montirali ga na jednoj od gitara i tada smo već mogli da kažemo da imamo mali sastav. ’
U grupi su tada bili : Radomir Dmitrović – solo gitara, Momčilo Radovanović – ritam gitara, Bojan Hreljac – bas, Vladimir Furduj Furda – bubnjevi i Slobodan Skakić – pevač. Ime je grupa dobila po članu Radomiru Dmitroviću koji je jednom polagao kolokvijum iz matematike i dobro se preznojio zbog jedne elipse, hteo je da se osveti i tako je predložio da se ansambl nazove ’ Elipse ’. U početku grupa je vežbala u stanu basiste Bojana Hreljca, iako se komšilik bunio zbog buke, ali su imali veliku podršku u vidu Bojanove majke. U to vreme Bojanov otac se vratio sa nekog puta iz inostranstva i doneo aranžmane gotovo svih kompozicija tada neprikosnovenih ‘ Shadows ‘, a kako su svi članovi grupe pohađali neku muzičku školu nije bilo problema da se note skinu i da se počne sa radom.

















Prvi značajniji nastup grupa ‘ Elipse ’ je imala u bašti beogradskog kluba ’Euridika’ 21 juna 1963 godine. U početku su repertoar gradili upravo na pesmama grupe ’The Shadows ’. U toku jeseni 1963 godine grupi se pridružio kao bubnjar Vladimir Furduj Furda koji je pre toga imao minimalno muzičko iskustvo. Naime on se prethodnog leta zadesio u Makarskoj, baš u vreme nastupa grupe ’Siluete ’ kada se njihov bubnjar razboleo, pa je uskočio Furda koji je tada prvi put seo za bubnjeve. Članovi ’ Elipse ’ su načuli da je svirao, pa su ga pozvali u grupu, a sa njim je došao i klavijaturista Zoran Simjanovic koji je pre toga takođe bio u ’ Siluetama ’.
’Elipse ’ su tada radile u postavi: pevač Slobodan Skakić, solo gitara Simeon Vuković, ritam gitara Momčilo Radovanović, bas Bojan Hreljac. Na koncertima su često pratili poznate pevače iz tog vremena kao: Anicu Zubović, Ivanku Pavlović, Radmilu Mikić, Đorđa Marjanovića, Mikija Jevremovića, Lada Leskovara. Skakić se u grupi kratko zadržao, tako da su vokalne uloge delili članovi grupe negujući višeglasno pevanje. Jedno vreme, sa grupom je nastupao i reditelj Aleksandar Mandić kao prateći vokal i daire.
Sredinom šezdesetih godina ’Elipse’ su postigle veliku popularnost, a u medijima je posebno forsirano njihovo rivalstvo sa ’Siluetama’. Interesantan događaj se desio neposredno pred odlazak ’Silueta’ u Beč, kada je u beogradskom ’Domu Omladine’ održano takmičenje između ’Silueta’ i ’Elipsi ’. Grupe su se takmičile oko toga ko je bolji u Beogradu. Prva dispciplina je bila takmičenje u sviranju na instrumentima, tu su pobedile ’Siluete’, dok je šou na sceni pripao ’Elipsama’. Onda su došle na red druge dispipline pa čak i crtanje karikatura. Na kraju su ’Elipse’ proglašene boljima, a o tome je sam Miščević rekao : ‘ Pobeda je pripala zasluženo ‘Elipsama’, bili su bolji, ali to ne znači da i mi nijh nećemo pobediti drugi put ‘.
Godine 1965 ’ Elipse’ su bili predgrupa sastavu ’The Searchers’ na njihovim koncertima u Beogradu, Novom Sadu i Zrenjaninu, a sledeće godine sviraju u Beogradu kao predgrupa grupi ’The Hollies ’. Te 1966 godine su pobedili na ’Gitarijadi’ na beogradskom ’Sajmištu’.
Tokom karijere snimili su tri singl ploče od kojih je ona sa pesmom “Plaža” 1965 godine urađena sa sastavom ’Koral’ i pevačem Pericom Stojančićem. Među prvima su snimali autorske pesme, a tekstove su pisali Lokica Stefanović, Aleksandar Mandić i Šonja Mandić. Nastupili su 1966 godine na koncertu ’Ponoćna zvona’ koji je okupio 2000 posetilaca i u Zoološkom vrtu su snimili televizijski film. Na Svetskom festivalu omladine u Sofiji 1967 godine osvojili su srebrnu medalju, a za tu priliku sa njima su pevali Seka Kojadinović i Boba Stefanović.
’ Elipse’ su negovale rhythm i blues, a 1967 godine, kada im je pristupio crni pevač Edi Dekeng, prelaze na soul i uvode duvačku liniju koju su činili trubač Nikola Zembić, saksofonista Dragan Kuprijanov i saksofonista i flautista Zoran Jurkić. Dekeng je pre ’ Elipsi ’ bio u beogradskom sastavu ’ Crni panteri ’ koji su osnovali studenti iz Konga. U jesen 1967 godine bili su predgrupa na nastupu poznate italijanske pevačice Rite Pavone na Tašmajdanu. Njihova treča ploča beleži najveći uspeh i najbolje muzičke kritike.
U časopisu ’TV Revija’ Nikola Nešković je napisao : ’Ne znam da li je to zato što je pevač crn, ali to je prva domaća kompozicija koja zvuči potpuno američki. Da tekst nije srpsko-hrvatski pomislio bih da je u pitanju neka strana grupa. Moram da ih pohvalim jer su prvi domaći orkestar koji je potpuno osetio soul i koji je razbio ustaljeni šablon tri gitare i uveo duvače u prvi plan.’ Bilo je puno još drugih dobrih osvrta, grupa tada uživa veliku popularnost i imaju dosta svirki po celoj zemlji. Posebno će se pamtiti njihov koncert u beogradskom ’Domu Omladine’ 1968 godine koji je izazvao dosta interesovanja. Sugestivni, mada prilično sirovi glas izvanrednog Edija Dekena i njegov urođen dar sa show, držali su publiku u transu puna dva sata. Na pozornici su bili veliki fotosi John Lenona, Bob Dylana, Twigi, Ringo Stara itd , nije bilo kao do tada uobičajenih šljokica i šarenih krep satena, tokom nastupa pušten je insert iz filma ’Nemirni’ Kokana Rakonjca gde je prikazano kako je nekada grupa bacala publiku u trans, a gosti na koncertu su bili Seka Kojadinović i Daliborka Stojšić. Koncert je bio ’glamour’ za ono doba i njemu je prisustvovao tadašnji društveni krem i elita. Grupa ’Elipse’ je bila poznata kao vrlo uvežbana grupa i superiorna u muzičkom smislu, bio ih je glas da su jedina grupa koja u studiju može odmah da uradi ono šta se od njih traži.
Ubrzo nažalost dolazi do razlaza, krajem 1968. godine Zoran Simjanović se posvetio filmskoj i pozorišnoj muzici, Dekeng je otišao u Nemačku, a Furduj i Hreljac su pristupili ’ Korni grupi ’. ’Elipse ’ su muzički učestvovale u filmovima “Nemirni” Kokana Rakonjca i “Buđenje pacova” Žike Pavlovića . U jesen 1967 godine Slobodan Skakić osnovao je ’ Nove Elipse ’. On je pevao i svirao organe, Ratomir Dmitrović gitaru, Nenad Nedić bas, a bubnjar je bio Milenko Kašanin, međutim ’ Nove Elipse ’ nisu postigle neki značajniji uspeh.
Diskografija
Singlovi :
“Plaža” / “Signal Evrovizije” / “Sentimental baby” / “Ni zbogom nisi rekla” (PGP RTB 1965)
“Pogledaj kroz prozor” / “Dečak Tom” / “Maja” / “Reci da me voliš” (PGP RTB 1966)
“Le telephone” / “Good to me” / “Za one što na licu nose bore” / “l’ve been lovin’ you” (PGP RTB 1967)