Ovo je priča o mojoj mladoj kubanskoj prijateljici Escobar.
Stidim se, ali imena joj se ne sećam – samo prezimena.

Svejedno, njen dar i osmeh ostali su zauvek uklesani na kamenu mojih kubanskih uspomena. Kamen ne umire!

Tog dana smo išli na izlet džipovima. Vodič je bila Marta.
Proveli smo dan obilazeci Trinidad, stari grad, pod zaštitom
UNESCO-a. Čini vam se da ste u Španiji 18.-og veka.

Na povratku, u otvorenom džipu, vetar odnosi i poslednju uspomenu iz koje sam pristigla.
Postoji samo Kuba i ovi ljudi oko mene, koje poznajem tek par sati a sa kojima kao da sam odrasla. Neprocenjvo blago, neopisiv doživljaj.

Jurimo nazad u selo uz glasnu muziku sa kasetofona. Prijatan glas peva, na meni nerazumljivom jeziku, ali ne mari – muzika i pesma me odvodi jos dublje u pore ovog naroda i njihove zemlja.

I onda je krenula “Hasta Siempre Comandante…”

Prvi put sam tada cula tu pesmu… Jedino sam razumela “Che Guevara”…i Marta je uspela da mi dovikne kroz huku vetra … “Zauvek”.

Poslušajte glas Carlosa Puebla i “Hasta Siempre” dok čitate dalje. Bolje ćete me možda razumeti: To je onaj isti glas koji je u meni rasplamsao vec začeti plamen ljubavi prema Kubi i njenom narodu:

 


Suze su se samle slivale a da sam ja toga bila nekako polusvesna.
Za kim ili za čim su lile ni danas ne znam.

Da li za mladošću i Che Guevarom u njoj? Da li za čovekom koji je goreo dok je živeo
i smireno dao taj isti zivot za drugog – za siromašnog, ugnjetenog? Da li za ovom zemljom
i njenim narodom? Iskreno, dragi moji, ne znam ni danas.

Sve što znam da i sad mirišem onu zemlju i osećam milovanje vetra dok jurimo
kroz kubanska sela, doline i polja šećerne trske… Ista ona neugasiva ljubav i toplina
greje ovu hladnu američku noć.

Isteturah se nekako iz džipa i upitah Martu gde mogu da nađem tu pesmu. Ona me uputi u “seosku” prodavnicu.

Ja pravo tamo. Devojka zaposlena u njoj sama stoji iz tezge.
Pitam je ima li “Hasta Siempre”. Ona srećno klimne glavom i
umesto da, mi da kasetu, odmota je i stavi u kasetofon.

Ponovo isti glas, iste emocije i suze… pomalo me stid, ali suze izdajice ne mare, teku nezvane i neželjene…

Tog letnjeg popodneva moja mala Kubanka i ja imale smo svoj nezaboravni trenutak, sasvim same u tom malenom prostoru na meni dalekom kubanskom ostrvu. Razumele smo se bez reči,
utonule u istu dubinu iz možda razlicitih razloga, ali ko mari? Bez reci, bez zvuka i pokreta.
Tih par minuta postojale smo i disale zajedno!

Po zavrsetku pesme, devojka uzima kasetu, stavlja je u kutiju i uz najneviniji osmeh na svetu pruža mi je uz reči:

“Ti volis Che Guevaru, ja volim Che Guevaru i ovo je moj poklon za tebe.”

Zanemela, kao valjda nikada pre ni posle, samo jedna misao uspeva da prostreli moj
zbunjeni mozak (“ova kaseta kosta $5) a prosecna plata ljudi koji rade u selu je $4.

Kao da sam se u trenu otreznila od posledica pijane noći, prosto sam odskočila
i zavapila :”Ne, ne ja ne mogu…”.

Put moje ruke i novčanik zaustavile su njene oči, pune tuge i iznenadnog bola!

Oh, ne , ne ne mogu joj to učiniti.

Ipak, u polusvesnom pokretu spustih novčancu na tezgu, promucah “hvala” i izjurih napolje gušeći se u suzama…

To je bio utorak – treći dan mog boravka na ostrvu.

Sta je posle bilo reći ću vam uskoro.

Ovako Hasta Siempre peva Natalie Cardone

Originalni tekst na španskom

Aprendimos a quererte
desde la histórica altura
donde el Sol de tu bravura
le puso cerco a la muerte.

Chorus:

Aquí se queda la clara,
la entrañable transparencia,
de tu querida presencia,
Comandante Che Guevara.

Tu mano gloriosa y fuerte
sobre la Historia dispara
cuando todo Santa Clara
se despierta para verte.

[Chorus]

Vienes quemando la brisa
con soles de primavera
para plantar la bandera

[Chorus]

Tu amor revolucionario
te conduce a nueva empresa
donde esperan la firmeza
de tu brazo libertario.

[Chorus]

Seguiremos adelante,
como junto a tí seguimos,
y con Fidel te decimos :
«¡Hasta siempre, Comandante!»

 

Tekst na engleskom

 

We learned to love you
from the historical heights
where the sun of your bravery
laid siege to death

Chorus:

Here lies the clear,
the dear transparency
of your beloved presence,
Commander Che Guevara

Your glorious and strong hand
over History it shoots
when all of Santa Clara
awakens to see you

[Chorus]

You come burning the breeze
with springtime suns
to plant the flag
with the light of your smile

[Chorus]

Your revolutionary love
leads you to new undertaking
where yearned is the firmness
of your liberating arm

[Chorus]

We will carry on
as we followed you then
and with Fidel we say to you:
“Until forever, Commander!”

 

 

 

 

Još mnogo puta sam bila na Kubi i uvek ću joj se vraćati upravo zbog ljudi poput Escobar o kojima ću vam pričati sledeći put…

Emilija Zukov

PODELI: