Sedamdesetih godina, bila je popularna akustičarska muzika, koju su predstavljale grupe S vremena na vreme, Lutajuća srca, Suncokreti, Drugi način, Buco i Srđan, Vlada i Bajka… A onda se pojavila lepa devojka čistog, mekog glasa, sa gitarom.
Bila je i ostala multitalentovana, nenametljiva, a prisutna, umela je savršeno da prenese najtananije emocije. Uvek je išla napred, često ispred vremena, stalno se usavršavajući, i oko nje nikada nije bilo nikakvih skandala. Naša najpoznatija kantautorka, rođena 1950. godine u Sarajevu, pored bavljenja muzikom, završila je i Likovnu akademiju.

















Sa osamnaest godina prvi put je nastupila na festivalu Mladi pjevaju proljeću i izvela ondašnji hit “Stari Pjer”. U to vreme ujak je poziva da se pridruži njegovom bendu u Nemačkoj, pa je svirala džez po bazama za američke vojnike koji su išli u Vijetnam. Posle tri godine, vratila se u domovinu, i na Omladinskom festivalu u Subotici 1973. osvojila prvu nagradu za pesmu “Ti ne znaš dom gdje živi on”, koja ju je proslavila. Ta pesma se Jadranki najpre nije dopala, jer je bila previše jednostavna, skoro dečija, a ona je pre toga pevala Elu Ficdžerald….
Potom su nastale pesme “Putovanja”(1973) i “Muzika je svirala” (1974) a počinje i da snima prateće vokale na pločama Indexa i grupe Cod. Ismeta Dervoz i Jadranka Stojaković su tada bile tandem i za prateće vokale na sarajevskom festivalu Vaš šlager sezone. Sarađivala je sa Goranom Bregovićem i snimila 1974. “Čekala sam”, rok kompoziciju, a izvodila je u svojoj, akustičnoj verziji “Ima neka tajna veza”. 1975. godine nastala je predivna balada, za sva vremena: “Sve smo mogli mi”.
1974. i 1975. godine odlazi na turneje po SSSRu, zajedno sa drugim muzičarima. Zanimljivo je da su joj u Gruziji, dok je još na probi pevala pesme Boba Dilana, zabranili da svira usnu harmoniku, jer je tamošnja publika taj instrument povezivala isključivo sa Nemcima, sećajući se Drugog svetskog rata. Posle niza singlica, Jadranka snima svoj prvi album “Svitanje”, gde je komponovala muziku na tekstove pesnika. Tada je nastala čuvena “Što te nema”, obrada stare sevdalinke, po tekstu Alekse Šantića, a aranžmane za pesme radio joj je Rajko Dujmić iz Novih Fosila.
Te, 1981.godine zajedno sa Nedom Ukraden i Ismetom Dervoz, pevala je prateće vokale u Vajtinoj pesmi “Lejla”, koja je predstavljala Jugoslaviju na Evroviziji 1981. godine u Dablinu. Sledećih godina snimila je još tri albuma: 1982. “Da odmoriš malo dušu”, 1985. “Sve te više volim” i 1987. “Vjerujem”. Na TV Sarajevo komponovala je muziku za dečje serije “Kaži mi, kaži” i “Putovanja”.
Za Zimsku olimpijadu u Sarajevu 1984. Jadranka je komponovala i izvela glavnu muzičku temu. Uz druge jugoslovenske muzičare, svakodnevno je svirala uživo tokom dodele medalja, a kasete sa njenom muzikom deljene su novinarima. Njena muzika se dopala Japancima, i oni je pozivaju da gostuje na Internacionalnom festivalu japanske Komunističke partije. Nastupila je pred oko trista hiljada posetilaca, publika je dobro prihvatila, pa je 1988.godine sklopila ugovor na četiri godine i objavila prvi album za Toshiba-EMI, pod imenom Ranka San.
Jadranka je naučila jezik, i u Japanu provela preko dve decenije, baveći se muzikom i slikarstvom. Održala je veliki broj koncerata, gde je pored svojih starih balada izvodila etno, ambijentalnu i alternativnu muziku. Komponovala je i muziku za svetski popularnu video-igru “Vandal harts”. Jedan od tvoraca ove igre kasnije je osmislio “Pokemone”, i jedan od likova nazvan je po njoj – “Jadoran”.
2009.godine, dogodilo se da je pala na sceni, posle čega joj je dijagnostifikovana neizlečiva bolest motornog neurona. Teško se kretala, a posle zemljotresa 2011. napustila je Japan i vratila se u Sarajevo. Stan joj je oduzet, i morala je da ode u Banja Luku. Dok je mogla, radila je kao urednik u muzičkoj produkciji Radio-televizije Republike Srpske. Bolest je vezala za postelju, i poslednje godine provela je u staračkom domu.
Preminula je 3.maja 2016.godine.
Sve smo mogli mi
Sve smo mogli mi
da je duži bio dan,
da si našao
za me malo vremena…
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada.
Kako naći put
koji vodi do tebe?
Kako naći mir
kad je svega nestalo?…
Sve smo mogli mi
da si samo htio ti
biti nježan kao nekada.
Nikoga nema u sivom gradu,
ulice moje korake kradu
i ja kao sjena sad lutam.
U tvome srcu padaju kiše
i sve se naše polako briše
iz svijeta tog…
Što te nema-Jadranka Stojaković tekst i video