Svetlana Bojkovic
  • facebook
  • Pinterest
Svetlana Bojković je naša poznata glumica čiji se skoro ceo život odvija na daskama pozorišta. Rođena je u Zemunu 14.decembra 1947.godine. Završila je gimnaziju i Srednju muzičku školu. Zbog paralelnog završavanja obe škole, detinjstvo pamti kao neuobičajeno, zato što uopšte nije imala vremena za druženje. Iako je dobar deo detinjstva i rane mladosti provela kraj klavira, po završetku muzičke škole nije ga više svirala, sem u predstavama. Simpatije prema glumi pokazuje još u osnovnoj školi- išla je na dramsku sekciju.

Diplomirala je 1970.godine na FDU u Beogradu u klasi profesora Predraga Bajčetića. 1968.godine postaje stalni član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gde ostaje do 1984. kada odlazi u Narodno pozorište. Zatim prelazi u status slobodnog umetnika i od 1993.godine najviše igra u Ateljeu 212. Mnogobrojne su predstave u kojima je Ceca pokazala svoj glumački talenat: „Pučina“, „Heda Gabler“, „Tri sestre“, „Šuma“- u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, zatim u Narodnom pozorištu „Madam San-Žen“, „Učene žene“, „Agamemnon“, u Ateljeu 212 „Noć tribada“, „Audijencija i Vernisaž“, „Kola mudrosti, dvoja ludosti“, igrla je i u pozorištu u Budvi, Pozorištancetu Puž…



Oprobala se i na filmu, što smatra da ipak nije njen fah, ali smo mi sa uživanjem gledali fimove „Šejtanov ratnik“, „Zona Zamfirova“, „Ptice koje nikad ne polete“, „Halo taksi“, „Neka druga žena“, a prisetimo se TV serija i drami u kojima je maestralno odigrala svoje uloge kojih je bilo čak preko 200, to su „Porodično blago“, „Srećni ljudi“, „Bolji život“, „Policajac sa Petlovog brda“, „M(j)ešoviti brak“, „Kuda idu divlje svinje“ i tako dalje.

Veliku pažnju posvećuje svojim bližnjima, dobar prijatelj joj je bio Petar Kralj, kome je bila kuma na drugom venčanju. Ceo svoj život ispreplela je sa pozorištem, pa je tako baš tu upoznala svog prvog muža, glumca Miloša Žutića, sa kojim je provela 18 godina. Sa njim ima ćerku Katarinu, koja je takođe glumica. Svetlana ističe kako je prema svojoj ćerci bila čista suprotnost od svojih roditelja. Bila je liberalnija i puštala je da sama odlučuje i bira životni poziv, a Kaja je, kako Svetlana kaže, odjednom postala njena naslednica. Išla je na Katarinine predstave i imala veću tremu od nje, i nije ni osetila trenutak kada je njena mala devojčica zakoračila u ozbiljan svet glume.

Smatra da se glumci najbolje razumeju međusobno,pa je po drugi put stupila u brak sa režiserom Ljubomirom Mucijem Draškićem. Obojica nisu više među živima.
Mnogobrojne su nagrade koje Svetlana dobijala osvajajući srca publike, žirija i kritičara- Zlatna arena na festivalu u Puli za ulogu u filmu „Pas koji je voleo vozove“, dve nagrade „Ćuran“ na danima komedije u Jagodini za ulogu Jovanke u predstavi „Pučina“ i „Učene žene“ gde je tumačila lik Belize. Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda, nagrade „Joakim Vujić“ za doprinos pozorišnoj kulturi. Ceca je 2003.godine bila prvi laureat prestižne glumačke nagrade „Žanka Stokić“, a glumila je u istoimenoj TV drami. Dobitnik je nagrade „Branislav Nušić“ za životno delo u komediji i 2005. nagrade „Dobričin prsten“, takođe za životno delo. Svetlana Ceca Bojković je u periodu 1992-1996 bila i predsednik SDUS-a.



Film i pozorište