Moje su oči
sve oči sveta.
U mojim očima
svi pogledi:
prošli, sadašnji, nadajući.
Kakva moć i kakva nesreća.
Moje su oči ogledalo
svih ljudi sveta.
Sve su zapamtile,
ništa nisu propustile,
ništa im promaklo nije.
Nijedna radost, nijedna pakost,
Nijedna bol, nijedna muka,
Nijedno stradanje,
Pucanje,
Bežanje,
Nijedan spas,
Drhtaj,
Osmeh, nežnost,
Grubost,
Suza,
Bezbrižnost, zabrinutost,
Vapaj, vrisak,
Tupost…i glupost.
Kakva moć i kakva nesreća.
Valjalo bi sklopiti oči.
U sebi pronaći neznatnu moć i sreću!
Moje se oči odriču moći da
čovek se ogleda u njima.
Moje se oči odmaraju u
razmeni pogleda
samo sa srnom i
neuzvraćenim pogledima
šuma, reka, mora i ptica…
Kakva nemoć i kakva sreća.
