’Smak’ ( Samostalni Muzički Ansambl Kragujevac ) je poznata jugoslovenska i srpska rock grupa koju je osnovao Radomir Mihajlović – Točak sa bubnjarom Asimom Mujevićem, pevačem Slobodanom Stojanovićem – Kepom i basistom Zoranom Milanovićem u Kragujevcu 1971 godine. Grupa je dobila ime po jednom dramskom kolažu koji se u vrema kada je grupa nastala izvodio u Kragujevcu.
Na samom početku grupa ‘Smak’ je bila u nešto izmenjenom sastavu, Asim Mujević je bio bubnjar, jedan od osnivača i menadžer grupe koji je ranije svirao u kragujevačkoj grupi ‘Senke’, a u ‘Smaku’ ostaje do 1978 godine. Slobodan Kominac- Koma je bio pevač u prvoj postavi , pre ‘Smaka’ je svirao gitare u grupama ‘Đentri’ i ‘Senke’ , imao je muzičko obrazovanje i bavio se komponavanjem. Grupu je napuštao dva puta, a definitivan razlaz je nastao u leto 1973 godine. Treći originalni član grupe je bio Miša Nikolić koji je bio orguljaš u prvoj postavi , grupu je napustio već 1972 godine. Prvu stabilnu postavu ‘Smaka’ iz 1974 godine su činili Radomir Mihajlović Točak gitara, Slobodan Stojanović Kepa bubnjevi, Zoran Milanović bas gitara , Boris Aranđelović vokal i Laza Ristovski klavijature, koji se uskoro pridružuje.
Glavni tvorac uspeha grupe je svakako Radomir Mihajlović – Točak, koji je od pete godine svirao razne žičane instrumente, a od devete se usredsređuje na gitaru . U leto 1959 godine nastradao je na đačkom izletu i iščašio nogu u kuku pa je pet godina proveo po raznim bolnicama, vezan za krevet, ali je sve vreme vežbao gitaru. Po izlasku iz bolnice, završio je osnovnu školu i sasvim se posvetio muzici.

















U prvoj fazi razvoja grupe, u njihovim redovima često su se smenjivali pevači. Najčešće su nastupali po Šumadiji, svirajući svetske rock hitove na igrankama, ali su često rasterivali publiku svojim dugim muzičkim improvizacijama. Period od nastanka pa do 1973 godine proveli su u aktivnom komponovanju i tada Točak pravi serijal od dvadeset dva instrumentala, od “Biska 2” do “Biska 23”, a pesme su posvećene njegovom prijatelju iz Čačka, Biski.
U tim pesmama postavljaju osnovu svog zvuka, sviraju progresivni rock sa jazz elementima, ali često zalaze i u vode bluesa. Leto 1972 godine ’Smak’ provodi na svirkama u Herceg Novom, a po povratku nastavljaju da nastupaju po Srbiji. Aprila 1973 godine na ’Gitarijadi’ u Požarevcu dele prvo mesto sa lokalnom grupom ’Dijamanti’, koja je ujedno i organizovala to takmičenje. U leto iste godine pobeđuju na Festivalu pop muzike u banatskom selu Sanad . Oktobra meseca, posle serije izmenjenih pevača, u grupu dolazi Boris Aranđelović koji se pre toga nije aktivno bavio muzikom, a jedno vreme je živeo u Australiji. Boris je prošao na audiciji zahvaljujući svom visokom tenoru, jer je uspešno otpevao pesmu “Child In Time” sastava ’Deep Purple’.
Početkom 1974 godine grupa radi snimke za prvi singl i razmišljaju o orguljašu, mesto nude Tihomiru Asanoviću (ex ’Generals’, ’Time’), ali ih on odbija jer planira osnivanje ’Jugoslovenske pop selekcije’. Marta 1974 godine objavljuju prvi singl sa pesmama “Živim ja” – ranije se zvala “Biska 13” i “Biska 16”.
Radomir Mihajlović – Točak (Izvor: Vikipedia, autor: Gmihail)
Nakon objave singla dobijaju prvi put priliku da se na pravi način predstave u Beogradu što i čine 10 novembra 1974 godine kada nastupaju na rođendanu emisije “Veče uz radio”. Nastupaju u ’Domu sindikata’ sa ’Bijelim dugmetom’, ’Pop mašinom’ i drugim poznatim grupama, a nekoliko dana kasnije ostavruju veliki uspeh na samostalnom koncertu na Filološkom fakultetu. Tada prvi put sa njima kao gost nastupa orguljaš Lazar Ristovski iz Kraljeva, a zvanično redovan član postaje januara 1975 godine.
Krajem januara 1975 godine ’Smak’ svira sa mađarskom grupom ’Omega’ u ’Domu sindikata’, a februara nastupaju na rock večeri ’Opatijskog festivala’, pa zatim u Zagrebu na smotri najboljih gitarista pod nazivom ’Kongres rock majstora’ , gde Radomir Točak uprkos čuđenju mnogih ne biva izabran među četvoricom najboljih, samo zbog toga što nije bio ekskluzivac ’Jugotona’. Polovinom marta sviraju kao predgrupa na koncertu sastava ’Deep Purple’ u Beogradu.
Aprila 1975 godine dogodilo se nešto nesvakidašnje na diskografskom tržištu, jer se u isto vreme pojavljuju dva ista singla, ali objavljena u različitim kućama ’Suzy’ i ’RTV Ljubljana’ koje su imali ugovore sa ’Smakom’, pa su požurili da objave singl sa tadašnjim apsolutnim hitom, instrumentalom “Ulazak u harem”, a samo su B strane ploče bile različite. Skandal se brzo smirio, a ’Smak’ je maja meseca krenuo sa ‘Bijelim dugmetom’ i istočnonemačkom grupom ’Phadys’ na svirke po Hrvatskoj i Bosni. Imali su i kraće turneje sa mađarskim sastavom ’Sirius’ i austrijskom grupom ’Gipsy Love’, a krajem maja nastupaju na festivalu ’BOOM’ u Zagrebu.
Ubrzo su pristupili snimanju debi albuma “Smak” na kome se našlo pet kompozicija. Na A strani albuma su se našle jednostavnije numere kao “Perle”, “Mračni mol”, “Blues u parku” i skraćena verzija “Biska 2”, dok je B stranu popunio dvadesetominutni instrumental “Put od balona” koji se u originalu zvao “Biska 20”. U početku je tekstove za Smak pisao isključivo Točak, a onda su potražili usluge Mirka Glišića iz Kragujevca koji će sa njima često sarađivati i na sledećim pločama. Album je doživeo veliki uspeh i uvršten je na listi ’Top 50 najprodavanijih albuma svih vremena’.
Početkom 1976 godine su objavili mini ploču “Satelit” na kojoj se nalazila istoimena hit pesma kao i bluz pesma ” Šumadijski bluz ” . U to vreme su snimili kratak film “Smak u Njuroku” na kojem je snimljena njihova mala turneja po SAD kao deo promocije ploče “Satelit”. Po povratku iz Amerike, Točak snima svoj instrumentalni solo album jednostavnog naziva “R. M. Točak ” koji je postao najprodavaniji album u Jugoslaviji te 1976 godine. Oktobra, grupa ’Smak’ objavljuje singl sa pesmama “Ljudi nije fer” i “El dumo” povodom koga se na televiziji emituje jednočasovni dokumentarni film snimljen u Njujorku.
Radomir Mihailović Točak slavi 70 Rođendan (Izvor: Kurir.rs, autor: Dragan Kadić)
U to vreme Laza Ristovski vrši senzacionalni transfer prelaskom u ’Bijelo dugme’, a novembra 1976 godine novi član ’Smaka’ postaje klavijaturista Miki Petkovski iz Skoplja, bivši član grupe ’Breg’ koji je diplomirao na Muzičkoj akademiji, odsek violončelo u klasi profesora Andrea Navare. Sa Mikijem Petkovskim u proleće 1977 godine u Londonu snimaju ambiciozan album “Crna dama” koji je po mnogima možda i njihovo najbolje izdanje. Ploču otvara naslovna pesma “Crna dama” u hard rock maniru, za njom sledi balada “Stvar ljubavi”, zatim sledi komplikovani instrumental “Domaći zadatak” u kome je solo na bubnjevima i basu. Pesma se sastoji iz nekoliko delova, koriste se neparni ritmovi koji posebno pogoduju Mikiju Petkovskom koji je demonstrirao znanje i umeće na orguljama, električnom klaviru i sintiju. Na B strani albuma nalazi se tema “Halo” u kojoj je glas Borisa Arandjelovića tretiran kao instrument, dakle kao sket, i nadmeće se u dijaloškoj formi sa gitarom. Kao autor u pesmi “Tegoba” pojavljuje se Miki Petkovski iznoseći svoje simpatije i interes ka jazz rocku, dok je sve ostale pesme komponovao Točak, a tekstove je pisao Mirko Glišić. Ploču zatvaraju pomalo etno orijentisane “Daire” i “Plava pesma” u kojima gostuju gudači Harmonium Quartet iz Londona. Album je opremljen luksuznim omotom Dragana Stefanovića, dok je produkciju uradio Martin Levan . Tema “Domaći zadatak” bila je upućena tada konkurentskoj grupi ’Bijelo dugme’ , u stilu “kada nauče tako da sviraju, neka se jave”. Ploča je dobila dosta pozitivne kritike, jedino su primedbe upućivane tankim i banalnim tekstovima, a i ovaj album je ušao na listu ’Top 50 najprodavanijih albuma svih vremena’.
Uskoro polaze na veliku turneju u sklopu promocije albuma, sviraju u prepunom beogradskom ’Pioniru’, nastupaju na novosadskom ’BOOM ’ festivalu, a album dostiže zlatan tiraž. Na osnovu te ploče, potpisali su ugovor sa nemačkom izdavačkom kućom ’Bellaphon’, koja je za evropsko tržište objavila album “Black Lady” 1978 godine sa tekstovima na engleskom. U engleskom časopisu “Melody Maker” izlazi kritika u kojoj tvde da su ’Smak’ ipak samo loša kopija grupa ’Taste’ i ’Deep Purple’, dok američki list “Giutar Player” pozitivno piše o ploči i grupi generalno . U godišnjoj anketi “Džuboksa” dobijaju priznanja kao grupa godine, za najbolji album, singl, omot ploče, a i muzičari su pojedinačno na prvim mestima u svojim kategorijama. Januara 1978 godine na festivalu ’MIDEM’ u Kanu, album “Crna dama” otkupljuje američka firma ’Fantasy’ i španski ogranak kuće ’RCA’ . Nekako kao da im slava udara u glavu pa serija koncerata koje otaljavaju utiče da im popularnost opada naglo u Srbiji, tako da u proleće 1978 godine drže koncert pred polupraznim Pionirom.
\
U maju gostuju na Internacionalnom festivalu rock muzike u poljskom gradu Poznanju, a zatim sa engleskim toncima u beogradskom ’Studiju V’ snimaju maksi singl sa pesmama “Nevidljive terazije” i “Hitopadeza”. Godine 1978 Miki Petkovski odlazi u JNA i više se ne vraća u grupu , novi klavijaturista ’Smaka’ postaje Tibor Levai koji je pre toga svirao u Orkestru RTV Novi Sad. U to vreme, problem postaju Točkovi tekstovi kojima ostatak članova grupe nije nikako zadovoljan. U dosta lošoj atmosferi u jesen 1978 godine snimaju LP “Stranice našeg vremena” koji podseća na progresivnu fazu ’Korni grupe’. Album je sniman u selu u blizini Oksforda, englesku verziju “Pages Of Our Time -Dub In The Middle” objavljuje izdavačka kuća ’Bellaphon’, a ’PGP RTB’ domaću verziju izdaje licencno. Ploču su producirali članovi grupe, sa snimateljem Berijem Hemondom (Barry Hammond), a kao gost na snimanju učestvuje Dejvid Mos. Muziku i deo tekstova uradio je Točak, a kao gostujući tekstopisac pojavljuje se pesnik iz Kragujevca Zoran Petrović čije je radove kritika sasekla. Pored premijernih: “Ponoćni lovac (Biska 18)”, “Tendži tandži”, “Nebo je samo drum bez dna”, na ploči je obnovljena verzija starog instrumentalnog hita “Ulazak u harem” .
Posle te ploče grupu napušta Tibor Levai, ali iz grupe krajem 1978 godine odlazi i sam Točak. Povod za razlaz bilo je Točkovo insistiranje na njegovim tekstovima i to da se na engleskoj verziji albuma “Stranice našeg vremena” nađu tekstovi Dejvida Mosa sa čime se ostali članovi nisu složili. Grupa je imala nekoliko nastupa sa Dadom Topićem i klavijaturistom Krisom Nikolsom (ex ’Time ’), a u kombinaciji je bio i gitarista Srđan Miodragović (ex ’Mirni ljudi’ ). Ipak, početkom 1979 godine Točak se vraća u grupu, a sa njim i Laza Ristovski, razočaran stanjem u ’Bijelom dugmetu’ i lošom prođom ploče koju je snimio sa Ipetom Ivandićem.
Sa Dadom Topićem ’Smak’ 1979 godine snima maksi singl sa pesmama “Na Balkanu” i “Gore dole” za koje je tekstove pisala Marina Tucaković. U to vreme, sporazumno prekidaju ugovor sa firmom ’Bellaphon ’ jer su Nemci očekivali da će ’Smak’ postići veći uspeh i prihvatiti planirane turneje, a sa druge strane grupa je bila nezadovoljna njihovim propagandnim radom za evropska izdanja. Dodatni problem je izbio kada je Dejvid Mos tužio ’Bellaphon’ jer su po njegovoj ideji album “Stranice našeg vremena” za strano tržište nazvali “Dub In The Middle”. Proces je dobio, kao i odšetu od 10 000 dolara, što se nemačkim urednicima nikako nije dopalo.
Početkom 1980 godine grupa priprema ploču “Rock cirkus”, na kojoj je trebalo da se ostvari kompromisno viđenje muzike svih članova grupe. U produkciji Dade Topića napravili su hard rock orijentisano delo, sa očiglednim komercijalnim pretenzijama koje je najviše bilo kritikovano zbog tekstova Marine Tucaković i Mirka Glišića, naročito u njegovoj prilično besmislenoj pesmi “La kukarača”. Sećanje na raniju fazu demonstriraju u numerama : “Instrumental Baby”, “Hirošima” i “Ogledalo”. Ploča izlazi u vreme smrti druga Tita, tako da koncertne promocije gotovo i da nije bilo. Doduše, u to vreme punka i novog talasa ’Smak’ je ipak delovao sasvim anahrono i pomalo staromodno tako da oni juna 1981 godine odlučuju da prestanu sa radom.
Na Kalemegdanu u ’Rockoteci’ drže oproštajni koncert kome je prisustvovalo oko 6 000 njihovih vernih obožavalaca. Na koncertu su izveli deo materijala sa tada tek snimljenog albuma “Zašto ne volim sneg”, a u pesmi “Na Balkanu” pridružio im se Dado Topić. “Zašto ne volim sneg” je u startu bila zamišljena kao Točkova solo ploča, ali je na insistiranje ’PGP RTB’-a, objavljena pod firmom ’Smak’. Stoga na njoj nije pevao Boris Aranđelović, već se vokalno pojavljuje Dado Topić. Album donosi prilično turobnu i teskobnu atmosferu jer ga je Točak posvetio preminulom bratu. Na ploči se nalazi i obrada narodne pesme “Zajdi zajdi”.
Po završenoj oproštajnoj turneji, grupa prestaje sa radom septembra 1981godine, a svi članovi se posvećuju solo projektima. Točak osniva školu za gitariste i 1982 godine objavljuje singl sa temama “Mantilia”, “Specijalka”. Njegova sledeća ploča, mini LP nudi instrumentalnu obradu pesme “Marš na Drinu”, koju se snimio sa basistom Lolom Andrejevićem i Dejvidom Mosom, jer je sa njima često nastupao.
U to vreme Boris Aranđelović snima album “Iz profila” (Diskoton 1982 ) na kome su pored kolega iz Smaka svirali gitarista Bata Kostić ( ’YU grupa’ ) i saksofonista Jova Maljoković. Po objavljivanju te ploče, Boris odlazi u London gde se najmanje bavi muzikom. Kepa Stojanović oktobra 1982 godine osniva grupu ’Cveće’, u kojoj su klavijaturista Kris Nikols, pevač Miodrag Babalj, gitarista Srećko Maksimović (ex ’Vatra’) i basista Branko Pavlović Stenli. Sa njima objavljuje LP “Polenov prah” (PGP RTB 1983).
Polovinom oktobra 1986 godine ’Smak’ ponovo radi u staroj postavi, ali i sa novim članom klavijaturistom Milanom Đurđevićem. Zatim snimaju loše ocenjen album LP “Smak 86.” i posle kraće turneje, opet prestaju sa radom, mada povremeno održavaju tradiciju da maja meseca zasviraju na ponoćnom koncertu u Kragujevcu . U okviru zajedničkog koncerta ’Legende YU rocka’, održanog u Zagrebu 25 maja 1987 godine nastupali su Točak, Lola Andrejević i Dejvid Mos, pod imenom ’ R.M. Točak Band ’. Na duplom koncertnom albumu “Legende YU rocka” (Jugoton 1987) zabeležena je njihova kompozicija “Because”. Smak će se i treći put okupiti maja 1992 godine posle kragujevačkog ponoćnog koncerta kada klavijature opet svira Laza Ristovski, ali to je već priča za neka nova vremena i sećanja.
Diskografija
Singlovi :
“Živim ja” / “Biska 16” (PGP RTB 1974)
“Ulazak u harem”/”Sto ptica” (Suzy 1975)
“Ulazak u harem”/”Epitaf” (RTV U 1975)
“Ljudi nije fer” / “EI dumo” (RTV U 1976)
“Satelit” / “Šumadijski bluz”/ “Čoveče ti si mlad” / “Slikar sa Pikadilija”(RTV U 1976, maksi singl)
“Crna dama” / “Plava pesma” (PGP RTB 1977)
“Alo” / “Daire” (PGP RTB 1977 )
“Nevidljive terazije” / “Hitopadeza” (PGP RTB 1978, maksi singl)
“Na Balkanu” / “Gore dole” (PGP RTB 1979)
“Rock cirkus” / “Hirošima11” (PGP RTB 1980)
Albumi :
“Smak” (RTV U 1975)
“Crna dama” (PGP RTB 1977)
“Plava pesma – Best of” (RTV U 1977, kompilacija)
“Black Lady” (Bellaphon 1978)
“Stranice našeg vremena” (PGP RTB 1978)
“Rok cirkus” (PGP RTB 1980)
“Zašto ne volim sneg” (PGP RTB 1981)
“Smak 86” (PGP RTB 1986)
R.M.Točak solo
Singlovi :
“Mantilija”/ “Specijalka” (Jugodisk 1982)
“Marš…”/”… na Drinu” (PGP RTB 1984, maksi singl)
Albumi :
“R.M. Točak” (RTV U 1976)
Šumadijski bluz – Smak tekst i video
Смак није скраћеница за Самостални Музички Ансамбл Крагујевац него је то име једне представе, која се у време формирања групе припремала у крагујевачком театру Јоаким Вујић, у спомен палим ученицима и професорима 21. октобра 1945. године због окупаторске одмазде. Од представе је остало само име које је добио Смак, јер никад није одиграна.
Иначе, свака част за текст.