Proljeća nisu ko nekad
suza je u oku mom
jer ona je negdje sama
negdje na svijetu tom
Tužna su zelena polja
gdje smo se voljeli mi
i sad tužno plačem sa njima
moja jedina, gdje si ti
Puste staze su stare
cvijeće je procvalo, znaj
al’ zvuci sa moje gitare
plaču kao i ja
Pro Arte, 1973.godine
Vladimir Savčić Čobi
Čobi i Pro Arte – biografija i video klipovi su ovde!
